Vidjeti Mesiju

Vidjeti Mesiju, vidjeti Ga i čuti uživo.

Tko to ne bi htio?

Dotaknuti Isusa Krista, zamoliti Ga ozdravljenje i svašta.

Slijepa li poganstva!

Ne znaš li koliko se nalaziš u privilegiranom položaju? Ganjaš pravdu i pravednost, a ne znaš da će ona stići brzo, u izobilju. Zar to ne znaš, mada već umiješ čitati i pisati? Zar to nisi znao od malena, od prvih riječi, od prvih koraka? Zar ne znaš po sebi da tvoji napori ne mogu nestati, tvoja želja za pravednošću, tvoja dobra volja? Sav taj uloženi trud, ulaganje čitavoga sebe? Zar ti nije jasno da taj produkt negdje odlazi, nekamo gdje se gomilaju tvoji rezultati? I da će se sve to jednom pronaći, vratiti?

Vidi se iz priloženih okolnosti da mnogi ne znaju da se uloženo vraća umnogostručeno, da se povjerenje uvijek višestruko isplati, da se iz nevolja izvlače najjasnije pouke, najvažnije spoznaje.

Još manje znamo koliko je naša ljubav ili samo naklonost prema nekome, ili milosrđe, snažna, utjecajna, moćna dok mnoge rezultate ne vidimo i ne primjećujemo.

Olako prolazimo pokraj ljudi, zaboravljamo važne i nevažne trenutke, ne znamo za mnoge dimenzije, nismo niti sve boje upoznali među onima koje postoje.

I, što je najzanimljivije, sve to u sebi slutimo, nadamo se, ali ne tragamo, ne vjerujemo sebi.

I još, što je najgore, mislimo da sve mora biti tako kako slutimo, tako i nikako drugačije, mada znamo da ni o čemu stvarnog pojma nemamo. I ne znamo da su u tome gotovo svi ljudi slični već smo uvjereni da mi sve znamo bolje od drugih.

To je zato jer smo jedinstveni, svatko posebno je neponovljiv.

Ali, evo Boga!

Evo Ga da nam kaže da smo prah i da smo grešni, da se moramo pročistiti, okupati, istuširati, izgorjeti. Naša će jedinstvenost sve preživjeti, ali naša umišljenost, naša oholost moraju u pakao.

Naša neobuzdana pohlepa stvara nam praznovjerje, želimo imati bogatstvo gdje god nam obećaju. I tako se klanjamo zlatu.

A ono što smo mislili dok smo bili mala djeca, to je bilo naivno i neostvarivo, nije realno, zar ne? Naravno, zlato je opipljivo.

I požude! Požuda očiju. Požuda srca.

Sve će to gorjeti, a nas će to jako, jako boljeti, bit će plač i škrgut zubi.

Kad naša jedinstvenost sve to preživi, uvidjet ćemo da smo mogli biti puno bolji ljudi, da smo mogli svijetliti puno jače, da smo mogli...

Mnogi žele vidjeti Boga, neki samo zato da bi povjerovali sami sebi.

Ali mnogi ne vide. Slijepi su od gledanja u zlato. 25.07.2023. 20:13

„Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« (Mt 16,16).”