Kršćanska sloboda

Žeđam Te, predivni Kralju moj, žeđam Te samo duhom svojim, a duša i tijelo se u toj žeđi odmaraju.

Duhovna sloboda je nešto potpuno besplatno i ne traži neke posebne napore od čovjeka u svijetu.

Sloboda je općenito obaveza čovjeka da živi po svojoj savjesti. Budući da mnogi ljudi u grijesima zataškavaju te grijehe, savjest postaje nečujna pa ljudi traže slobodu na sve druge moguće i nemoguće načine, traže socijalno blagostanje, traže bogatstva, odlaze u političke dubioze, a ne znaju da su slobodni kada, poput ovoga naroda, posvete svoj život borbi i obrani ugroženih, bore se za druge kao da su najsretniji kad su robovi tih neprestanih političkih previranja. Za taj osjećaj slobode ništa drugo im nije potrebno, kora kruha, kap vina.

Često me opsjeda sumnja, Isuse, strah i briga za moju duhovnu slobodu i samotnost. Bojim se da ne mogu trpjeti zavist, ljubomoru i zlobu ili pohlepu kod drugih ljudi jer to isto ne toleriram kod sebe same. Imam dovoljno posla sa svojim grijesima, nisu mi potrebni tuđi grijesi na mojoj grbači.

A zašto tako razmišljam?

Zato jer sam jedva dočekala u životu ovu jedinstvenu priliku. Čim sam je naslutila, prigrabih je k sebi kao najdragocjenije blago. Neću duljiti pričama o sebi, točno znam što moram imati, a bez čega mogu živjeti. Nisu mi potrebni svi ti ljudi koji misle da sam čudakinja, zaista mi nisu potrebni.

Potreban mi je zrak, onaj koji struji, potrebna mi je voda i samoća. Nisam vezana za predmete, pokretnine i nekretnine. Vezana sam za duhan i kavu, za tipkovnicu jer pisati i čitati ne mogu niti za odgovarajućim stolom. Tipkovnica je puno jednostavnija i brža pa brže lovim nadahnuća.

I potrebne su mi neke druge pjesme, ne moje već one koje su mi svirale u životu, s ljudima koji su pjevali, s glazbenim instrumentima koji ulaze u srž ljudske duše.

Potrebni su mi ljudi koji me neće ometati u noćnom životu jer na sunce ne smijem i teško podnašam vrućine.

Lijepa slobodo, plode starosti mojih dana koji su već zašli dublje u vjerski život i koji su poprimili stil beskućništva...

Eto, na primjer, više volim biti s marginaliziranim ljudima koje nitko ne vidi i ne čuje pa su navikli na slobodno mišljenje i govor, koji su postali mudri od te duhovne slobode.

Puno više olakšavajuće od neprekidnih političkih govora intelektualaca koji se ne snalaze u novovalnoj kulturi smrti.

O, krasna slobodo koju daje naš Bog, Isus i svi sveti!

Gdje ti je blago? Gdje je ono što ti je dragocjeno? U srcu, na duši i na poslušnom i ogrubjelom tijelu.

Lijepo je manipulirati slobodno svojim umom i rukama, nogama i stopama. Jednako tako lijepo je dati se manipulirati Onome tko ti je u srcu.

Slatka, slatka slobodo gdje se nadahnuća pretječu, gdje te miluje noćni povjetarac koji se ima pretvoriti u jake vjetrove što donose guste kiše.

U miru i tišini ili sa slušalicama na ušima lijepo je živjeti ovako, praznih potreba i nikada doteklih grijeha jer grijesi gube snagu što im je daje ta ista kultura smrti, taj grobovski mentalitet, ta krvoločna zvijer koja opsjeda ljudske duše.

Ne, ne moram se socijalizirati pod svaku cijenu.

Ne moram otići među ljude koji ne dopuštaju da im se neka čudakinja tako naglo i tako duboko približi. Moram paziti na svoje psihičko zdravlje, a ova duhovna sloboda je upravo to, Isuse, lijek i zdravlje.

No, to nije sve, to nikada nije bio imperativ.

Ta sloboda je Tvoje, Gospodine, izravno posvećenje za raj.

11.07.2023. 02:59