Čvrsti vez

 

Mojih skoro sedam desetljeća

nije teret i ka zaboravu plovi.

Srce se još jako dobro sjeća

kad su bili podno stopa stari krovi.

Tada su se golubice sve dozivale

da izmjene vijesti i da maslinu donesu,

grančicu što s kopna su je krale

da bih predala se mjesečevu plesu.

Da se nisam pustila tom Proviđenju,

nikad ne bih znala što su predanosti,

što je Križ u svome određenju.

Obuzeo duh bi me obamrlosti.

Da me Bog moj nije ovdje postavio,

gdje bih bila, doktorice, svećeniče?

Nitko mene nije ovdje samu ostavio,

samo vlas je pala gdje i Nebo viče.

O, kako sam zahvalna Ti, Kriste,

nikad neću ispuniti količinu.

Žeđ utažila sam, željna vode čiste

i kakvoće koje nema čovjek u svom činu.

Ipak, dao si mi dobre ljude dobre volje;

uzeo si moju bit da budem ista s njima.

Stvorio si me u tom trenutku da ja budem polje

kada pustili su lijek na svim tim tržištima.

Spojio si mene sa svim svecima i sveticama,

među njima jako osobe mi drage.

Nit' ne sumnjam da obasipaju Tebe molitvama

njine usne, ruke, srca, duše blage.

Ostaje mi još to kraće vrijeme sreće,

ostaje mi Duša u mom srcu koja zna.

Jakog duha tijelo slabo mi se kreće

al' još uvijek čvrsti vez na lađi mi se tka.

I da sam se samo jednom tu pričestila,

uzeo bi mene k sebi, Bože moj.

Već sam odavno Te ja izvjestila

da sam porod uvijek bila Tvoj.

01.07.2023. 14:48