Živo i neživo

 

Promatranje svega je uzaludno ako ne gledaš ljepotu koja zahtijeva divljenje i s tim udivljenjem izgleda sve živo i neživo veoma istinito, sve okupljeno kao jedna bogata i logična cjelina.

Mračno nebo, mladi mjesec, osvijetljeni tornjevi i nežive građevine u kojima znaš da su živi ljudi koji pale svoja svjetla. Osjećaš na koži povjetarac što te ugodno osvježava i daje neopisivu lakoću tvojim mislima. Živo drveće pod mjesečinom nije tako jasno i blisko kao što je blizak Duh u kojemu se osjećaš smireno i u tišini dolaziš do slutnji koje najavljuju dolazak spoznaja, njihov silazak na tvoj um. Ta te slutnja Istinitog vuče da promatraš svijet oko sebe i u sebi, a u stvari razgovaraš s Isusom.

Ako moliš dok promatraš, primjerice molitve otajstava, postaješ tako blaženo miran i radostan do tajanstvenog uzbuđenja.

Ako pak ne moliš Boga, neživa i živa materija će te strovaliti u nevolje.

Zašto si mi, Kriste, poslao moj život baš ovakav? Što moram znati, bilo bi poželjno, kada Te promatram i osluškujem Ti riječi dok susjedi pale i gase svjetla? Pale i gase, pale i gase. Odlaze na počinak i pitam se promatraju li, slušaju li ili su legli na spavanje.

Mjesec se spustio na tornjeve Katedrale i nestaje iza obzora, ali nežive stvari ne idu na počinak poput ljudi i životinja, postoje i danju, i noću kao i živi biljni svijet.

Svjesna sam činjenice da si sve tako uredio s jako dobrim razlogom.

Voljela bih se pronaći u mom životu koji mi izmiče iz uma, ali tako da se ne izgubim, da ne odem, Bože, iz Tebe jer jedino u Tebi nalazim osobnost pravednosti i milosrđa. Želiš li biti moj Duhovnik u zemaljskim dvojbama? Moj život mi nema logike, ni reda bez Tebe.

Što sam naučila i što sam previdjela?

O sebi znam da ne mogu razgovarati s ljudima dok ne dođe do ispisivanja poruka.

Ali Tvoju riječ ja čujem i bez pisanja.

O, kako je moja molitva uzburkana, a tako detaljno ortodoksna i crkvena! Kako čeznem za što većim i boljim pravovjerjem!

Da ne budem neživo tijelo već živa usredotočena osoba.

Da prebrodim svoje divljaštvo za koje se neprekidno opravdavam, a dobro znam i strogo ispovijedam teži grijeh. No, kajanje mi je daleko od savršenog. Ne ostavljaj me u toj kaljuži, znam da nisam predodređena za ono za čime čeznem, ali Ti od kamenja stvaraš duše.

Zakon. Zakon je suhi kostur.

A oganj koji ne izgara jest oganj Duha Tvojega i od Njega dobivam spoznaje o Tebi, Kriste. To je oganj ljubavi, tako željene ljubavi Boga.

Postojanost, to je u Tvojoj ljubavi upečatljiva karakteristika.

Strpljenje, ono je puno strasti.

Predanost, najsjajnija osobina osobe koja ljubi.

Istina, otvorenost i iskrena naklonost.

Oduševljenje, posvećenost, poniznost i slabost prema predmetu naklonosti ili prema ljubljenoj osobi.

Jer, kad razgovaram s nekim, nalazim se sva u sugovorniku, a kad pišem, tek tada učim odgovoriti.

Ti si mi dao i omogućio da se pisanjem bolje izrazim, da od moje ludosti izvedeš malo pameti. Ne samo za moj praktičan život već i za moje posvećenje.

Moji zanosi bi morali imati bolje nebesko usmjerenje.

Moje pisanje je neživa stvar, ali Ti ga činiš živom dušom. Za mene, meni na korist.

Znaš da ljubim, ali nisam ludo zaljubljena. Moje ludosti više su nalik greškama, logičkim pogreškama. I od toga zazirem. Ljubim Te materijalno, puno više nego emotivno. Promišljeno, više nego spontano. Pravedno Te je ljubiti na sve načine, ali bez upadanja u grijeh ako je ikako moguće.

Ljubav ne može biti grešna, mada grešnik može gotovo savršeno ljubiti. Jer to nije ljubav prema pogrešnim stvarima već je samo blijeda naklonost i vezanost, okovi.

Božja ljubav je stvarna ljubav među ljudima.

Pravedna je.

I za Tebe, Boga, i za mene, i za sve druge ljude.

Zato nam je kaotično, a u tome neredu što ga gledamo, teško nam je vjerovati Tebi. Teško nam je ići sigurnim i utabanim putem, putem Tvoga Zakona.

Znam da je Tvoja pravednost milosrđe. Ali ako si milosrdan prema meni, a ja se uzoholim, dolazi grijeh, brz, kratak i još brže pokajanje. To je sve što mogu učiniti, ali Ti možeš učiniti moju oholost tako mizernom kada je vidim u svijetu, tako da mi omrzne moja vlastita oholost. Od nje potječe moje ludilo. Čak se opravdavam, govorim da si Ti tako htio. Jesi, ali samo zato da me kušaš. Nasuprot te oholosti stoji moja beznačajnost.

Jesam beznačajna, ostavi me takvu. Zauvijek. 23.07.2023. 23:57

Mene neživu, silom Duha si osjenio kako bi se mogao začeti u mom srcu, doći k meni i tu se nastaniti.

Poslao si me u Općinstvo svetih da se sa svima poklonim Tebi dok razgovaram s Majkom Tvojom, Marijom. Da svjedočim za Te i da se osvjedočim u zbiljnost svega što mi se događa.

Kako je bilo tajnovito, a golemo Tvoje rođenje, Isuse! Starac Šimun se poklonio, pastiri Te slijedili, Magi svijeta Te počastili, proročica Ana Te svima navijestila, Herod već Te progonio, čitav svijet je znao, čitav svijet! Došao si u srce svijeta tako neosjetno za nas, nežive materijaliste! Tako si se zbiljski utjelovio. I stvorio civilizaciju života. Udahnuo si nam duše jer bijasmo bijedno kamenje, svatko je svoga boga imao i niti jednoga boga nisu opisivali na isti način svi zajedno; to isto se događa kroz povijest, i u ova vremena, jer Ti si Bog u kojemu smo svi jedno, svi Te jednako prepoznajemo dok nas pobornici kulture smrti progone i nastoje odvojiti od Tebe, Neodvojivoga.

I Majka Te je s Josipom predala Ocu nebeskome da bi Te potom tražili kao što sam Te ja tražila, po svuda kao i mnogi drugi, a svi znamo gdje se nalaziš, u Domu Oca našega. Nismo živi dok Te ne nađemo, dok Ti ne odgovorimo vjerom i povjerenjem jer Ti si nas sve pronašao na dlanu upisane gdje si nas zacrtao i nacrtao, načinio i oživio na zemaljski život.

I učinit ćeš sve što je potrebno da nas oživiš iznova i rodiš za nebesko kraljevstvo gdje si nam po muci svojoj, smrti na križu, i po uskrsnuću svome priredio život u izobilju. 24.07.2023. 01:56