Željela sam tebe, sveti stvore,
čuvala ti svoja polja, more sinje
da upravljaš poput starih vitezova.
Bog mi dao pustinje, visove i gore
da mi povijest nikada ne mine
i da požele me vođe s drugih svjetova.
Načinio je tebe ratnikom i štitonošom
da me poštuješ i cijeniš kad naiđeš,
da mi čuvaš plodove za rajski vrt.
Da se zaustaviš mi tu sa srcem i s tom kosom
i da stvaraš, rađaš, da mi ribaricom priđeš
i da ostaneš zauvijek gdje te čeka blaga smrt.
Da se razlikuješ po svojim manirima
jer se razlikujem ja, zemlja tvoja i tvoj dom,
jer sam dragulj što ga ocean, ni vis od svijeta nema.
Da me spoznaš, da me ljubiš svojim krilima,
da me u potomstvu nosiš ti u srcu svom
pa da uvijek vidiš prolom što se sprema.
Da preživiš potop, opće uništenje
što ga oholosti, pohlepi namijeni Bog.
Da ti vratim za svu ljubav i za trud
ako istog Boga moliš koji daje ti krštenje,
koji mene prozva središtem života tvog,
koji se naslanja, kao i ti, na tu moju grud.
18.07.2023. 05:16
No comments:
Post a Comment
just do it