Mreža kraljevstva nebeskoga

 

Ti si, Kriste, hodao po zemlji i bio si pravi Čovjek – Prorok nad prorocima. Kada si obavijestio ljude da si Bog, Sin Boga živoga, rekoše da pričaš ludosti pa Te razapeše.

A mogao si sve skončati tada s ovim naraštajem, mogao si presuditi svijetu. No, tada ne bi za nas bilo otkupljenja u smrti Tvojoj i po Muci, niti u Tvome uskrsnuću od mrtvih.

Mogao si poslije, u vremena Prve Crkve, donijeti pravdu i pravednost.

Ali ne, Oče, Ti stvaraš dalje, strpljenje Tvoje i strpljivost moramo spasenjem držati.

I toliko si dobrih i lijepih duša do danas učinio živima za sebe. Tvome izobilju nema kraja. Te su ti duše vjerne i zahvalne do neba što si im se objavio. Tako će ih u kraljevstvu nebeskom biti velika količina, mnoštvo ljudskih osoba koje Te bezgranično ljube i imat ćeš lijepu svitu svetih duša oko sebe. Zbog njih još uvijek nisi skončao sa svijetom, Tvome stvaralaštvu nema kraja jer nalaziš sve jače i sve vjernije ljude koji Te proniču u Tvojoj milosti sve dublje i sve ljepše, koji Ti odgovaraju vjernošću i stvaralaštvom, ljubavlju i milosrđem u svojim životima. Zbog njih se neopisivo i višestruko isplati držati ovaj svijet još uvijek na životu zemaljskome, iščekivati obraćenje svih naroda.

Nećemo se svi spasiti na isti način. Bilo bi ludo misliti da će na kraju sve biti jednako oprošteno svima, bilo bi nepravedno prema pravednima. Bilo bi bezumno ne vidjeti posljedice zlih djela mnogih ljudi jer one su već nastale u njihovim zlim činima, posljedice već postoje za njih i ne izgledaju dobro. Upravo zbog takvog nerazumnog promišljanja da ćemo se svi spasiti se i događaju zločini za koje ljudi misle da neće biti kažnjeni.

Sve si savršeno uredio, Gospodine, i sve ćeš savršeno riješiti, a tko Te ne poznaje, taj sam sebi sudi, po ljudsku, po svojoj neodgovornosti. Milosrđe Tvoje ostaje, i spas, ali ljudska glupost čini mnoge manjima od biljaka i životinja. I ti mnogi bit će sretni što su se ipak spasili, makar i mali kao mravi, makar i slaboga svjetla, makar i kao sluge svetcima i pravednicima.

Nisu svjesni i ne znaju što čine.

Ali ni pravednici nisu svjesni kako je ogromna njihova svetost, koliko je milosrdna Tvoja ljubav, Isuse.

Dakle, veća svijest ili manja nisu opravdanje za ljudske čine.

Za sve nas nikada nema opravdanja, osim u ljubavi Tvojoj, u Tvome otkupljenju mukom i smrću na križu kakvu nikada nitko okusiti ne može.

Mnogo ima ljudi koji su bolesnici i zlostavljaju druge ljude, čine odvratna zla. Njihove žrtve stolovat će s Tobom i apostolima, i sa svima svetima i anđelima u raju, a ti bijednici će im biti sluge.

Zato oni mnogi koji Te traže i gore ljubavlju za Tebe Ti činiš svojima, blisko se vežeš s njima u savezu i srodstvu kojih nitko ne može razvrgnuti jer Otac i Sin u Duhu se nastanjuju u svojim ljudima. Zajedno ste svi na slavlju ljubavi Božje.

Tako se Tebi, Gospodine, svidjelo.

Mi, koji Te malo bolje znamo, koji Te malo bolje vidimo u Tvome sjaju, nesposobni smo za još bolji i pravedniji život i za postizanje veće bliskosti s Tobom za kojom čeznemo više nego za bilo čime i za bilo kime. Grešni smo, ovisnici, rastrzani i na kušnjama u ovom svijetu čije divote su nam pred očima, a Ti, Ti si mir naš, Ti si, Kriste, pravda naša.

Pomogni našu slabašnu vjeru da Te bolje spoznamo.

Vodi nas kao Zaručnik Crkve svoje, odvedi nas na nepregledne pašnjake spoznanja Tvojega. Jer slaba je naša ljubav, nesavršena je molitva naša, a velika čežnja kojom su protkani naši grešni zemaljski životi.

Prišapni nam riječi ljubavi za sve druge ljude, za milosrdna djela prema ljudima koje susrećemo. Iskaži nam osobnost svoju da zadobijemo snagu u našem vjerskom hodu, nagradi svoje hodočasnike posvećenjem, ohrabri molitvu našu zbog dobrote svoje i svojih obećanja, zbog Tvoje čežnje za nama odgovori na našu čežnju za Tobom. Sjedini nas u svojoj malenosti i u svojoj božanstvenosti.

30.07.2023. 03:04

„Odgovori mu Isus: Ako me tko ljubi,
čuvat će moju riječ
pa će i Otac moj ljubiti njega
i k njemu ćemo doći
i kod njega se nastaniti.” Iv 14,23