Viteže slavni, srce ljudskosti
što božanskom čašom se časti,
samo sam prah, koža i kosti;
zbog tebe gotova bijah pasti
poput curetka ispred božanstva.
Tad ugledah strah od Nevinosti,
a ne bijah ravna za ta svjedočanstva
koje ubiti hoće s okorjelosti.
Za te bih činila luđe stvari,
mada bi pogrešno shvatio to,
mada bi rekao da za Boga ne marim,
da oči mi gledaju što je zlo.
Ogledalo duše, i dah duha,
previše teško krvnikom biti.
Ne želim ti oteti ni koru kruha,
želim te zauvijek svijetu tom skriti.
Ni marama moja dostojna nije,
ni srce u tome krvničkom bijegu
bezglavih misli što duša ih krije,
ni latice ruže na čistom snijegu.
Rekoše ljubi, ali tiho
jer ljudi su svi braća po liku
što sprda se s iskrenim stihom.
Nisu nikada vidjeli Božju sliku.
19.07.2023. 21:19
No comments:
Post a Comment
just do it