Isus među demonima

Rana Kristova Crkva među poganima

Polemički odsjek o društvenoj i duhovnoj nedostatnosti poganstva.

Od šeste do desete Knjige svoga velikog djela o dvije države, svjetovnoj i vjerskoj, sveti Augustin zauzima polemički stav prema životu i svijetu svojega petoga stoljeća poslije Krista. Osim polemičkog stava on zauzima i vjerski, apologetički stav u svoje dvadeset i dvije knjige, a ovdje navodi kako starorimska poganska teologija nema nikakvog racionalnog temelja, kako „odabrani” bogovi civilne teologije jesu personifikacija i djela jedinoga pravoga Boga, Presvetoga Trojstva te da demoni što su ih štovali pogani ne mogu biti posrednici spasenja čovjeka. Demonima su nazivali i zle i dobre anđele, ali su tadašnji filozofi demonima pripisivali i dobrotu i zloću kao nekakvim dvoličnim posrednicima, bogovima izmišljenim u ljudskim umovima. Sveti Augustin obrazlaže kako je jedan i jedini Posrednik za ljude do Boga samo Krist koji je Bogočovjek; Njegova žrtva, za koju je htio da bude svakidašnja žrtva Njegove Crkve, istinski je kult prema pravome Bogu i to nije magijska i teurgijska praksa, to jest poganska teologija već božanska zbog toga što se Bog prvi objavljuje ljudima i nije plod samo ljudskoga umovanja. 31.07.2023. 13:48

„I tako čovjek, smrtan i bijedan i posve udaljen od besmrtnika i blaženika, kakvoga da odabere posrednika kako bi se sjedinio s besmrtnošću i blaženstvom? Ono što bi mogao uživati u besmrtnosti demona nije ništa drugo nego bijedno; dok ono što bi moglo vrijeđati u Kristovoj smrtnosti – toga nema. Dakle, ondje se mora čuvati vječne bijede, dok se ovdje ne treba bojati smrti, koja nije mogla biti vječnom, a treba ljubiti blaženstvo koje je vječno. Zapravo besmrtan i bijedan posrednik postavlja se kako ne bi dopustio prijelaz u blaženu besmrtnost jer uvijek preostaje ono što priječi, to jest sama bijeda; dočim Onaj koji je smrtan i blažen posredovao je radi toga kako bi – pošto je smrtnost nadvladana – od mrtvih načinio besmrtnike (što je pokazao i svojim uskrsnućem) te od bijednika dionike blaženstva koje sam nije nikad napuštao.” ...

„A On nije Posrednik zbog toga jer je Riječ;

naime, vrhu svega besmrtna i vrhu svega blažena Riječ

daleko je od bijednih smrtnika;

nego je posrednik time što je Čovjek,

pokazujući upravo time kako radi toga dobra

(koje ne samo što je blaženo nego i donosi blaženstvo)

ne treba tražiti druge posrednike preko kojih mislimo kako možemo doći do blaženstva,

jer Bog, koji je blažen i daruje blaženstvo,

postavši dionikom naše ljudskosti,

pružio nam je prečac za dioništvo u Njegovu božanstvu.

Zapravo,

oslobađajući nas od smrtnosti i bijede On nas nije priveo besmrtnim i blaženim anđelima,

kako bismo dioništvom u njima i mi postali besmrtni i blaženi;

nego onomu Trojstvu,

sudjelujući u kojem i anđeli bivaju blaženi.

Stoga, kad On ushtjede da u liku Sluge (kako bi bio posrednikom) bude ispod anđela,

ostao je u liku Boga iznad anđela,

budući isti Put života u nižem svijetu

i sam Život u višnjem svijetu.”

Aurelije Augustin: „O državi Božjoj”, knjiga 9, glava 15,2