Vjernost Tvoja duši okrepa je neopisiva;
da ju nije iskušala, ne bi nikad znala
kako mogu Tvoje ruke, Hridi vječna spasa,
biti tako postojane, kao Stijena nezamisliva
koju mjesečina jarka oduvijek je krala
iz pogleda ljudi onog istog slavnog časa
kad je sunce okupalo sve zemaljske doli.
Mjesečarka bijah, izgubljena kao hlad
što ga noćima uživam, kojega sakrivam
ispred onog što se moli, prosi sve do boli
da to ode podno neba kao tamjan, kao kad
jer nas, Bože, Tvoje milosrdno srce tako voli.
Oče naš, Ponore blaženstva u kojeg se bacam,
oskudnošću grijeha bogati smo poput siromaha
koji noću promatraju sve nebeske ložnice i dveri;
žedni pravednosti usred kala po kojemu gacam,
krepošću smo Tvojom osvojeni bez ijedna daha.
Zar smo krotki, tako sitni da se spasimo po vjeri?
Koliko smo samo puta odlazili radi mira u toj Kući,
koliko se nakupilo strpljivosti, mnogih praštanja
po kojima donijeli bi zadovoljštinu Ti pred Oltare!
I po sebi duša oduvijek je znala pouku izvući,
svake hvale vrijednu ljubav i tu moć ispaštanja,
a sve primili smo skromno kao Tvoje, Kriste, dare.
Majčice, ti, svjetlo snažno, zvijezdo usred noći,
kad sam prozvala te i u tmini te dozivala,
odgovorila si meni svjetlom dana, nove zore
što pokazala je staze kojima je opet poći
ovoj duši što je stihovima se sakrivala
da prinese darove ti u te tvoje anđeoske zbore.
01.08.2023. 17:27
No comments:
Post a Comment
just do it