Crvena uzbuna

Alarmi i upozorenja, važne obavijesti često dolaze prekasno, u zadnji čas. To nam znači žurnost i hitnost djelovanja da bismo se spasili od nevolje.

Ali što ako se događa više nevolja u isti čas i ako se oglase alarmi za prevelike vrućine, za moguće ili već postojeće velike požare, mogućnosti potresa i poplava, uragana i slično?

Alarmi za paniku ili za masovnu histeriju ili strah kao da ne postoje.

Također nema upozorenja za smrt već samo za velike opasnosti.

Postoji li upozorenje za stradanje voljenih osoba?

U našim svakodnevnim životima ne razmišljamo o tome već tek tada kada se oglase alarmi.

No, ljudi imaju alarme u sebi, upozorenja i strahovanja za život svoj i živote dragih osoba.

Ratovi nisu alarmi, oni samo imaju upozorenje od mogućih eskalacija i proširenja nereda i sukoba.

U svakom slučaju, neki alarmi koji se označavaju stupnjevima uvijek postoje, i oni javni, i oni u nama.

Znak za uzbunu dobra je prilika da se ljudi u svojoj nezadovoljnoj svakodnevici probude i saberu, to je prirodno stanje laganog šoka kada se postupa spontano, ali često i nepromišljeno jer se ne stigne promišljati u zadnji čas. Često tek tada kada nevolja prođe, ljudi razmišljaju o tome što im se događalo.

Da nema upozorenja, većina bi ljudi nepromišljeno i bespomoćno stradala. Da nikada nema opasnosti, ljudi ne bi nikada naučili biti oprezni.

Problem je u tome što je alarm neprekidno na snazi, a ljudi se navikavaju da ga olako prihvaćaju, da govore kako je opasnost dio života, kao i smrt. Mnogi se navikavaju na prisutnost upozorenja i opušteno žive, ali ima puno više onih koji postaju nemirni bez prestanka.

Sve ovisi o tome jeste li ikada zaista razmišljali o svojoj vlastitoj smrti. Ne o tome kako i kada ćete umrijeti već o tome jeste li sve pripremili za slučaj da iznenada umrete. Najčešće ne želimo pomišljati da ćemo nastradati jako ili umrijeti nasilnom smrću.

Nije li to neobično? Mi se nadamo blagoj smrti u krevetima i u okruženju svojih najdražih, a neprekidno živimo u smrtnoj opasnosti i nismo ništa poduzeli za one koji će te opasnosti preživjeti kada mi umremo ili poginemo.

Jeste li uredili svoj život?

Jeste li pripremili ono što će vaši najdraži naslijediti poslije vaše smrti?

Pospremate li nered iza sebe?

Čistite li svoju nemirnu savjest?

Jeste li svima oprostili?

Hoćete li mirno umrijeti onoliko koliko se tiče vas samih i koliko je u vašoj moći?

Bog je strpljiv s nama.

Ne želi da stradamo, želi nas kao svoje najdraže uvijek spasiti.

26.08.2023. 13:08

„Po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru. A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte (2 Pt 3,13-14).”