Vjerska strast

 

Naše obraćenje uvjetovano je voljom Boga našega, Oca koji daje određene duše svome Sinu Kristu da ih Gospodin Isus sačuva u imenu svojemu.

Tako Bog sebi izabire svoje poslanike među ljudima kako bi se okoristio njihovim svetim, ali i poganskim životima da privuče i pouči sve ostale da povjeruju kada vide na djelu vjersku strast onih izabranih.

Tako i oni koji su zlikovci i neuki, grešnici opterećeni svojim grijesima u svojim savjestima, uvijek su u prilici obratiti se, vratiti se svojoj kući, Bogu svome.

Lijepo je biti vjernik od malih nogu, kontinuirani, tradicionalni vjernik, ali je slatko u poznijim godinama obratiti se iz paklenih muka i potraga na kršćansku vjeru – ti obraćenici često su žešći vjernici Isusovi.

Sretan je onaj koji se kasnije obrati iz poganstva jer jako dobro razlučuje i vidi razliku između ateističkog života i života u Kristu. To se događa i tradicionalnim vjernicima koji su uljuljkani u svoj spas i sigurnost svoga spasa, ali im nedostaje strasti za Boga. Jer Krista se ne može ljubiti mlako, uzgred, radi sigurnosti. Štoviše, Isus nas uvodi u velika svjetovna previranja, u sumnje i zavaravanje čitavoga svijeta koji štuje neke bogove, mada se mnogi drže dobrim vjernicima. To je neznatna, ali česta pojava krštenih katolika koji često konzumiraju sakramente i sigurni su u svoj spas, ali ne znaju ili ne stižu strasno naviještati Radosnu vijest okolini.

Zato Bog izabire svete duše, a često i velike grešnike da ih krsti u Katoličkoj Crkvi i oprosti im i izbriše njihov poganski i zločinački bivši život, ali da sačuva i rasplamti njihovu urođenu strast i potrebu za Bogom, da ojača snagu i rezultate njihove potrage za Kristom. Jedan od slavnih primjera za obraćenje Kristu je sveti Pavao, apostol, ali također i sveti Augustin kojemu je majka Monika bila strastvena vjernica koja je čitav svoj život posvetila molitvi Bogu za obraćenje svoje obitelji, posebno za povratak Augustinov u krilo majke Crkve.

Imati majku koja ne čini puno drugih stvari već samo moli za obraćenje svoga djeteta, to je velika sreća i blagoslov Boga Oca. No neće Bog dati uvijek i odmah odgovore na takve molitve. Prije bi se reklo da su i Monika i Augustin izabrani, mada Monika bijaše već vjernica, a njezin sin Aurelije Augustin to nije bio kao niti njegov zemaljski otac.

Oni su zapravo predivan primjer božanske pedagogije na kojemu se može jasno vidjeti kako se nevjernik može obratiti i kako se tradicionalni vjernik može posvetiti.

Svakoj majci je više ili manje odmah jasno kada rodi svoje dijete da ga je na svijet donio Bog, puno više nego što je majka sama to uvijek željela. Rođenje prvoga djeteta može majku dovesti i privesti Bogu nevjerojatnom brzinom, ali ne mora se odmah pomisliti da je obraćenje stvar jednoga trenutka. Težak je posao supruge da obrati svoga muža, odnosno da strpljivo moli za njega čitavog života. No, ako je otac nevjernik, djeca će teže postati vjernici bez pomoći svoga zemaljskoga oca.

Posao svete Monike sastojao se od strasti jedne posebne kvalitete, od majčinske ljubavi, ali najviše od ljubavi i poslušnosti prema Kristu. Tako je odredio Bog Otac, predvidio za spasenje i izabrao Moniku da bude Augustinova vjerna mati. Tako je odredio Bog i pozivao Augustina služeći se vrlinama Augustinove majke.

Sveti Augustin vjerno dočarava u čemu je poanta obraćenja, bilo vjernika, bilo nevjernika. Ona je u tome da prikaže izabranoj duši kakav je život nevjernika i, posebno, kakav je život nečiste savjesti koju nevjernik inače ne sluša i za kojom se nevjernik ne povodi. Takva izabrana duša veliki je tražitelj Istine i Pravde jer toliko barem je u stanju čuti od svoje savjesti i razviti ljubav prema Bogu koji je Istina i Pravednost. Vjernik može postepeno svojom vjerskom strašću i konzumiranjem sakramenata doći k Isusu u punom smislu, to jest riješiti se svoje mlakosti. No, nevjernik najbolje zna koliko je teško kada čovjek čezne za Istinom, traži je i ne nalazi, a posjeduje vrline kojih nije svjestan kao niti svojih grijeha. Nevjernik može strašno griješiti jer nema u životu druge želje nego na svaki način doći do Istine, a ne zna o Bogu da je ona tamo, kod Boga, u Crkvi Kristovoj. Naročito nevjernik to ne zna jer mlakost prevladava u tradicionalnim vjernicima.

Čak i kada nevjernik ima majku vjernicu, teško mu je ljubiti svoju širu okolinu jer niti sama majka ne stigne od silnih prepreka doći svojim navještajem do srca nevjernoga sina. No, Monika je bila strpljiva i uporna moliteljica, obdarena snažnom sposobnošću ljubavi i žara za obitelj, pozvana u velikoj Milosti na svoj put zagovaranja i molitvi.

Augustin je, naravno, nastojao slijediti svoje izabranje i poziv Boga. Prošao je u životu sve što je morao proći da bi bio jednoga dana jedan od najvećih svetaca. Morao je znati da je njegovo traženje Istine zapravo velika vjera, morao je naučiti usmjeriti svoju vjersku strast i snagu pa se tada obratiti temeljito i u potpunosti. 27.08.2023. 05:23

„Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi (Rim 8,28-30).”