Neke misli što mi padnu
rado bih upamtila
za bolje dane;
onu melodiju skladnu
u kojoj bih plamtila
spustila bih s Tvoje rane,
uzela bih svete note
Tvoga križa, Tvoje muke
da me osokoliš
kada moždane se pote,
kad se trese tijelo, ruke,
kada za me moliš
jer si uvijek prisutan za mene,
jer si pribran za ta stanja,
jer Te ljubim kao Brata,
tako blizu podno sjene
što mi čini dah spoznanja
i što otvara mi širom vrata.
A bez truda i bez boli
sigurno to ne bi išlo,
ničega tu ne bi bilo
da bi ovo srce što Te voli
lakše k Tebi, Kriste, prišlo,
da bi sebe u Tvom srcu svilo.
22.08.2023. 13:05
No comments:
Post a Comment
just do it