Nebesa caruju u mome šatoru,
kraljevstvo, Kriste, Gospode, to je,
riznica otporna svakome zatoru,
oblak i oganj ljubavi Tvoje.
Oprosti što mislim na druge,
ljudi su, poput mene prosti,
miljenici jada, balada i tuge
od koje zebu prokušane kosti.
Ponekad znam koliko sam loša,
ali me tada k sebi privedeš
pa putujem dalje kao stari klošar
jer predivan žal na srce mi sjede.
Samo je važno ostati s Tobom
i nije mi dosta Tvojih dvora.
Često se nazivam nebeskim robom,
a dužnost ne zove obična stvora.
Ipak Ti griješim u primisli svakoj
jer volim te pozorne ljudske oči,
mada su sklone ljubavi mlakoj;
i to je jedino što me koči
od velika grijeha, želje za tuđim.
A Ti me plamtećim srcem čekaš,
vječnim strpljenjem za kojim ludim
i kojim kao da dušu mi cjepkaš
pa postajem sva drugačija, nova.
Slušam Te, Riječi, jer me pohodi
taj oblak i oganj iznad krova
što me, svu blatnu, za sebe porodi.
03.08.2023. 02:07
No comments:
Post a Comment
just do it