Pokus prazne pameti

Pristoji se pitati je li ono prazno mjesto u vlaku slobodno ili zauzeto.

Kada kažu da je zauzeto, znači da je već rezervirano za određenu osobu. Ako putnici ljubazno odgovore na pitanje, kažu da je prazno mjesto slobodno.

Također je lijepo povremeno isprazniti mozak, učiniti ga slobodnim. Može ga zauzeti bilo koja pomisao na dulje ili kraće vrijeme, ali može ostati i prazno mjesto, rezervirano. Rezervirano prazno mjesto je kao rezervirani prazan mozak. Neke misli jednostavno ne dolaze dok se različite pomisli pojavljuju kao bljesak, brz i kratak. Dobro je isprazniti pamet od različitih besmislica s kojima svakodnevno živimo, a među njima je intenzivno prisutno licemjerje među ljudima.

Čovječanstvo općenito nije dostojno, niti doraslo svojem tehničkom napretku. Mozgovi stare, usporavaju se, a pune se slikama, riječima, vijestima, događajima. Ljudi sve to prihvaćaju, mozgovi upijaju svaštarije iz svoje okoline i slike iz svoje nutarnjosti.

Od toga se mozak, i duša i tijelo, mogu odmoriti ako se usredotoče na nešto drugačije, ali moguće je također potpuno svoju pamet isprazniti pa tada svaka vijest ili slika prolaze kroz mozak neosjetljivo i neprimjetno ako čovjek sve to dopušta, barem na neko vrijeme. U takvom stanju brzo zaboravljamo o čemu razmišljamo, što upijamo i živimo kao da smo nesvjesni sebe i okoline.

Na žalost, izgleda da mnogi ljudi često na taj način prazne mozgove gledajući razne televizijske programe i tako provode većinu svoga vremena, važnog životnog vremena.

Na još veću žalost, mnogi ljudi memoriraju sve što se nalazi i događa, a nije uopće povezano s voljom osobe koja zapravo ne želi razmatrati, promatrati, upijati i pamtiti.

Pamet je korisno isprazniti, ali mnogi prazne svoje mozgove i svoje duše, a i svoja tijela tijekom čitava života. Sjede i prate što se zbiva, a onda tvrde da žive s nekim tko čini to isto. Drugim riječima, mnogi prazne glave prolaze kroz život, poput slobodnog praznog mjesta u vlaku na koje povremeno netko sjedne pa ga brzo zamijeni netko drugi i to traje u nedogled.

Čovjeku to sve nije neophodno da bi kvalitetno živio.

Tek možda neka uporna i neugodna bolest koja prikuje čovjeka za krevet toliko da on može samo ležati u strpljenu i pokraj televizijskih programa. Vrlo brzo bolesnik dođe u stanje prazne pameti.

To stanje može postati vrlo korisno. Čovjek nađe sebe, nađe najvažnije osobe svoga života, a da te osobe možda uopće ne poznaje. Također nađe svoje srce, svoje ogromno slobodno vrijeme da se pozabavi činjenicama iz svoga života, to jest čovjek uđe u svoje srce.

To je dobar lijek protiv općega pranja mozgova. To je kad se ljudima servira nasilje pa djeca tako čine zločine. Ili kad se ljudima serviraju popusti na cijene u trgovinama pa se ljudi osjećaju važnima i dragocjenima kao gospoda potrošači. To je ono kad vam prikazuju sukobe političkih stranaka, a vi, i ne znajući koliko je to banalnosti, ne izlazite na izbore jer ste uz televizijske programe postali pasivni gutači svaštarija, jer ste memorirali ono što se ponavlja često, ono što se dočarava jarkim bojama, ono što se naglašava posebnim senzacionalističkim rječnikom. To je ono kada vas osoba pored vas zainteresira, ali pasivno čekate da vam izgovori nešto, da vas upita nešto jer niste više sposobni za dijalog s ljudima i ne znate ga niti započeti, niti nastaviti, niti završiti. To je ono kada ste robovi, kada ste nemoćni i kada više ne možete i ne znate što želite ukoliko vam to netko ne kaže. 26.08.2023. 03:04