Bistra zbog te boli što mi posta
slobodno blaženstvo daha,
nađoh gubu koja sakrivena osta
dugo vrijeme moga nebeskoga praha
pa se riješih nevolja i sjećanja na loše.
Znam da nisam savršena i pri ruci,
al' mi strijele usred meda upadoše
iako me drže na toj svakodnevnoj muci.
Nevažnosti, koje nisu ni spomena vrijedne,
donose mi onaj mir, usprkos tim neredima
što se oko mene vrte kao nametnice bijedne,
dosadne su kao uši što ih ova zemlja ima.
Naporni su mnogi novinari i političari,
truju srca kao neka droga i bez lijeka,
navode mi dušu da si život kvari
dok me pravednost na pladnju čeka.
Znam da neće ova bol i mir mi potrajati,
ali blagoslivljam Krista što mi tijelo pati;
to će mi za dugo sati sasvim dostajati
jer moj Bog odluči još svježine dati
mojoj duši, mome duhu u prostranstvu.
Kako lijepo li je živjeti bez noćnih mora
duši svjesnoj u tom posebnom poznanstvu
koje nosi dah od životnoga odmora.
I taj život, sasvim običan i prost,
sređuje mi ono što je važno za me,
gradi meni do nebesa most,
razgoni mi maglu one svakodnevne tame.
18.08.2023. 02:47
No comments:
Post a Comment
just do it