Posluh Kristovih izabranika

 

Misliš li da ćeš se olako provući sa svojim neposluhom, grdno se varaš.

Ta, zar nam nije svemogući Bog pokazivao u biblijskim knjigama Staroga zavjeta kakvi smo i jesmo li zaslužili život što nam ga dade besplatno? Zar nije kažnjavao prijestupe svoga naroda, svojih ljudi i to strogo i bez dopuštenja na prigovor? Zar nije odgoj djece po svem svijetu zasnovan na roditeljskoj kazni za dječji neposluh i nagradi u obliku smilovanja svoga ako se tkogod zauzeo molbama za oproštenje? Nije li dijete zaslužilo pohvalu i nagradu kada učini nešto dobro?

Koliko samo roditelja ne obraća pažnju na dobrotu i posluh svoje djece da bi djeca naučila da je sve dobro dok roditelji ne započnu s kažnjavanjem i prijekorima, to jest ako šute, znači da je sve u redu? Nisu li korijeni takvoga stava u Gospodinu Bogu i Njegovoj pedagogiji gdje čovjeku postaje jasno da nikada nije tako dobar da bi zaslužio – život? I da je čovjek samo prah zemaljski? I da je zaslužio kazne koje ispašta, kazne za laži i prijevare, kazne za ubojstva i neposluh, za krađu i zlodjela?

Evo Mojsijeve sestre Mirjam kako prigovara Mojsiju kojega je Bog obdario milošću te mu dopustio da razgovara sa samim svojim Bogom izravno i da povede narod iz ropstva. Mojsije bijaše dobar, po Božjoj riječi, najbolji čovjek na zemlji svoga doba, a to bijaše kada ga Bog milošću svojom izabere od svih ljudi svojega Izabranog naroda.

Gospodin je kaznio Mirjam zbog prigovaranja Mojsiju te se ona ogubavi, ali Mojsije odmah zamoli Gospodina usrdnim prošnjama i molbama da ju ozdravi od gube. Mojsije nije obećavao da će sve biti bolje ako Bog posluša njegove molbe, nego samo je iskreno i usrdno molio Gospodina za oproštenje.

I to je jedini način za izbjegavanje kazne Božje: priznati se neposlušnim i nedostojnim života i moliti Gospodina za oproštenje i milost.

Jer Bog ljubi sve ljude, za sebe nas je stvorio, a mi, ljudi, ne možemo se spasiti svojim dobrim djelima, svojim ponosom i plemenitošću jer nismo nikada ravni Božjoj moći i dobroti. Ni po milosrđu nismo ravni Bogu.

Misliti da nešto vrijedimo, znači biti neposlušan Bogu koji zna sve i koji svime upravlja, Bogu koji je Pravednost, Istina, Život i Milosrđe.

Evo Krista u spisima Novoga zavjeta da ispuni Božju riječ i Božja obećanja po kojima će nam dati svoga Duha da u srcima našim zavlada vjera i povjerenje pa i ljubav prema Stvoritelju.

Ne samo da je Isus ispunio Božju riječ, riječ Oca svoga već se pokazao toliko dobrim i milosrdnim kako ne može običan čovjek i smrtni prah niti zamisliti.

Kada je bila oluja na Genezaretskome moru po kojemu su plovili Isusovi apostoli, Isus im dođe hodeći po uzburkanim valovima. Učenici pomisliše da je Krist samo neka utvara, ali Isus se javi i reče im da ne strahuju.

I tada Petar odgovori Isusu, zamoli Ga da mu dopusti da i on hoda po moru i da dođe Isusu u susret. Prava i iskrena molba Petrova nije ostala bez odjeka: Isus ga pozove, Petar zakorači u more i krene po moru prema Isusu, ali kada vidje ogromnu rušilačku snagu oluje, prestraši se i počne tonuti u more. Isus dohvati Petra i izvuče ga, pomože mu da nastavi hodati te uđoše u lađu. Tada Isus naredi vjetrovima i moru da se utišaju, a apostoli vidješe da je Isus zaista Sin Boga.

Ako te je Isus pozvao, tvoj posao je da ideš poslušno za Njim kako bi preživio sve brige, nevolje i svoje grijehe. U tom posluhu nalazi se obećanje i poziv Sina Božjega u obliku tvoje vjere i povjerenja u Boga u kojima ćeš spoznati da je Bog sama Ljubav i postat ćeš dionikom ljubavi Boga Oca nebeskoga, svoga Stvoritelja i Roditelja.

I spoznaj da ovisiš samo o Bogu i da sve ovisi o Kristu i tvome zajedništvu s Kristom u ljubavi. I pazi da ne posumnjaš u to nikada. 08.08.2023. 12:29

„Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!«

A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.

Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!«

Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« (Mt 14,28-31).”