Pogubne želje

 

„Danas te, evo, postavljam
kao grad utvrđeni,
kao stup željezni,
k’o zidinu brončanu
protiv sve zemlje:
protiv kraljeva i knezova judejskih,
svećenika i naroda ove zemlje (Jer 1,18).”

Ljudi dijele svoj stil i smjernice zajedničkoga života na zakon i moral.

Viču na sav glas da moralni život nije upitan kod javnih osoba kao što su političari, ali i kod svake druge osobe sve ovisi ima li kućnoga odgoja, ima li moralan pristup životu i ljudima.

Tako po zakonima čovjek koji je negdje na vlasti može činiti čak i nemoralna djela, može, primjerice, ostaviti nekoga u tamnici samo zbog toga jer je sumnjivac, ali onaj kojemu se nije pravedno sudilo po zakonu, može držati u tamnici bilo koga, makar je to nemoralno. No, zakon mu dopušta da odlučuje o tome koga će ostaviti u tamnici, a koga osloboditi.

Tako se događa i s Ivanom Krstiteljem, posljednjim prorokom između Staroga i Novog zavjeta te pretečom i navjestiteljem Isusa Krista.

Kao istinski prorok Ivan Krstitelj upozorava javno narodnoga vlastodršca da je prekršio moral kada se oženio ženom brata svoga, to jest kada je to dvoje počinilo bigamiju koja inače običnom puku nije bila dopuštena zakonom Božjim po kojemu se u tom kraju živjelo.

Vlastodržac, kralj Herod također je potekao iz toga kraja, kao i brat mu Filip čija supruga i žena bijaše izvjesna Herodijada. Protivno Božjem zakonu Herod oduze vjenčanu ženu svoga brata Filipu jer je bio kralj kojemu je po širim zakonima bilo dopušteno činiti što ga je volja. Naravno da to nije bilo ni po zakonima Božjim, niti po moralu ispravno. Starome Rimu, koji je okupirao hebrejske krajeve, to nije bilo protiv zakona, a kralj Herod je bio pripadnik okupiranoga starožidovskoga naroda pa se odmetnuo od Božjih zapovijedi po kojima je izabrani Božji narod nastojao živjeti. Inače, Filip i Herodijada su imali odraslu kći Salomu koja je pratila svoju majku i živjela s kraljem Herodom i svojom majkom Herodijadom koja bijaše suložnica kralju Herodu.

Kako su se oni međusobno uspijevali pomiriti sa svojim savjestima veliko je pitanje. Kći Saloma poslušna je svojoj majci, ali njena majka Herodijada živi u nemalom grijehu. Je li Herodijada uopće mogla odbiti kralja Heroda kada ju je ukrao od svoga brata Filipa? Izgleda da se nije usudila i da je bila povodljiva za moći i bogatstvom, željna vlasti, dakle, opet jedan nemali grijeh.

Da je Herodijadu progonila nečista savjest, vidi se iz njenoga ponašanja prema Ivanu Krstitelju koji je upozoravao javno kralja Heroda da čini smrtni grijeh. Kralj Herod je po rimskim zakonima zatočio Ivana Krstitelja bez razloga i vjerojatno kao političkoga pobunjenika. Držao ga je u tamnici, ali nije ga osudio, možda zbog svojega odgoja u moralnom životu po Božjim zapovijedima što bi moglo značiti također da je imao problema u svojoj nečistoj savjesti.

Budući da je bio tako smeten, kralj Herod je postao povodljiv prema Herodijadi i prema svojim savjetnicima i vladajućima. Kada je Herodijada savjetovala svojoj kćeri Salomi da pleše pred povodljivim kraljem Herodom kako bi zatražila od njega nagradu kakvu god poželi, Saloma po majčinom savjetu zatraži na pladnju glavu Ivana Krstitelja, to jest da kralj Herod osudi proroka na smrt.

Nakon tolikih smrtnih grijeha kralja Heroda, reklo bi se da tome čovjeku ništa nije sveto, pa čak niti njegova vlast i moć, reklo bi se da mu je pijančevanje i blud bila osnovna aktivnost jer političkih problema kao da nikada nije imao. Kada je čuo da Saloma nakon svoga plesa pred njim traži glavu Ivana Krstitelja, nije mu u savjesti to bilo izvedivo. I tada dolazi do njega Herodijada sa svojom izobličenom savješću i ucjenjuje ga, podsjeća ga da je Salomi za plesanje obećao veliku nagradu i sve što Saloma poželi.

Zanimljivo, odjednom je riječ kralja Heroda postala značajna. Hoće li izvršiti svoje obećanje ili će pogaziti svoju riječ, bilo je jako važno u zakonskom i političkom smislu.

Nije li to veliko licemjerje u srcu kralja?

Zar nije u redu ako političar u svome osobnom ili privatnom životu počini moralni prekršaj da preda odmah ostavku?

Jer očigledno je da zakon Božji sređuje osobno moralno postupanje, ali da se to odražava i na političke odluke.

Politika neke države često utječe i na privatnost, čak i na savjest osobe koja radi u javnom životu. Javna osoba uvijek je javna osoba, nema ograničeno radno vrijeme. Zanimanje koje odabire politički kandidat je veoma zahtjevno i bilo bi neophodno da je taj potencijalni političar svjestan u što se upušta kada poželi biti političar, makar i iz najpozitivnijih pobuda.

Je li dovoljno poznavati pravne znanosti da bi čovjek postao uspješan političar? Naravno da to znanje ne čini dobroga političara.

Je li u redu da političar nema pravo na takozvani privatan život? Jest, to je sasvim u redu. U redu je da svaki potencijalni političar bude svjestan da mora živjeti po nekim moralnim smjernicama i, kada dobije mandat, da se od njega očekuje poštivanje takvih moralnih smjernica.

Jer, kod kralja Heroda je njegov nemoral očigledno bio poguban u političkom smislu. Kako može vlastodržac nečiste savjesti ispravno postupati u političkim poslovima kad ima moć promijeniti zakone na svoju osobnu korist? 29.08.2023. 07:01

Bože, ti si svetom Ivanu Krstitelju dao da bude preteča tvoga Sina u rođenju i smrti: on je podnio mučeništvo za istinu i pravdu. Daj da se i mi borimo za širenje i priznanje tvoje nauke. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.