Čovječnost

 

„Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
Njega ja ću kao svojega gledati,
i očima mojim neće biti stranac:
za njime srce mi čezne u grudima.
Kad kažete: ‘Kako ćemo ga goniti?
Koji ćemo razlog protiv njega naći?’,
mača tad se bojte: grijehu mač je kazna.
Saznat ćete tada da imade suda! (Job 19,25-29).”

Bog nas naziva bogovima, svojom djecom, svojom slikom.

Ali želja je Njegova da budemo ljudi, da svaki pojedinac bude istinski čovjek, da bude zaista čovječan, to je izraz koji označava razboritost i mudrost, senzibilitet prema ugroženima i ostalim ljudima.

Puno je ljepše kad se čovjeku dogodi da mnoge ljude ljubi nego da ga zadesi križ Isusa Krista jer niti jedan čovjek sam ne može ponijeti na sebi čitavo čovječanstvo. Čovjek zapravo nikada ne želi biti bog kada shvati da u Bogu i Njegovom srcu postoje velike i nepodnošljive muke.

No, mnogi žele biti onakvi kakva je slika koju imaju o Bogu, žele moć, slavu i sjaj. Misle valjda da je Bogu lako gledati nevjeru i patnje grešnika, da Mu je lako suditi i presuditi ljudima. A Bog uopće ne donosi presude već ljudi koji su pokvarljivi, koji se odlučuju biti nečovječni, koji brinu samo o sebi pa iskorištavaju ostale, svakoga časa iznevjere ukazano im povjerenje Boga i ljudi. Na svoju štetu.

Ljudska duša sama sebi sudi.

Biti čovječan znači vidjeti duše oko sebe, vidjeti ih u svjetlu ljubavi Božje i snagom svoje vjere.

Mnogi već dobro vide druge duše, ali ih vjetrovi raznih ljudskih i društvenih utjecaja odnose u zablude. Zbog takvih ljudi Krist nam je navijestio svoju krvavu Radosnu vijest, da se svi spasimo.

Ali prema govoru u prispodobi o kukolju Isus vrlo jasno tumači da ima ljudi koji ostanu zli, štoviše, što je Bog više milosrdan prema njima, to su oni sve gori jer su u stvari sjeme koje je posijao sam Sotona. Ne, ne zna se tko je tko i tko je kakav, ne možemo svi vidjeti dobro srca i bubrege drugih ljudi kao što to može Gospodin Bog.

Zato zlo još postoji na svijetu, ali ono je kušnja iz koje čovjek izlazi opravdan, uskrsava na vječnu sreću. Tek na Posljednjem sudu odijelit će se loši plodovi zloga sjemenja kako bi oni dobri zasvijetlili svojim pravedničkim životom. 21.07.2023. 19:41

„Tada Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.«

On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.

Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga.

Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli.

Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.

Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike

i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«»Tko ima uši, neka čuje!« (Mt 13, 36-43).”