Moji snovi nestali su kao tren,
nisu bili jaki, ali su mi korisni
sada kad ni noći nije mjesec njen,
kad su koraci nam svjetlilima ovisni.
Redovna sam noćima svih ljeta,
osvježavajući duh me budi sroku
jer sam danju kao neka ptica speta;
život nije podložan mi nekom roku.
Molitva me u nebesa nosi
i ne želim brzo silaziti;
ovdje nema traga blagoj rosi,
niti želje svijetu prilaziti.
Gore nađem te u svetome općinstvu
kao postojano svjetlo, iskru ili sjaj
jer sam oduševljena posinstvu,
mada rekli bismo da je tome kraj.
Ne vrijedi za nebo ono što je tu
gdje sad nema nade i vjetrovi ruše,
gdje se gubi pojam o dobru i zlu,
gdje su mnogi ostali bez duše.
Dugi dani, pakao razvlači
svoje užarene pipke
i moždane vriju, sa svih strana tlači
da bih uvidjela milosrđe ove noćne zipke.
Ne pitaj me za to moje ime,
stradava mi dobra volja.
Danju moram se prekrižiti sa svime,
noću odlazim u život, puno bolja.
23.07.2023. 04:21
No comments:
Post a Comment
just do it