Čovjek spasa

Hvala Ti za čovjeka i ženu,

za sve razumne i one lude.

Hvala Ti za večer osnaženu,

hvala, Isuse Ti za sve Tvoje ljude.

Ne mogu Te čuti bez njih

jer ne nalazim se uz Tvoj bok.

Grešnica sam sprudi zemljanih,

nesposobna za taj velik skok.

Čovjeku kad priđem spasa,

tražeći Te u molitvi toj,

i on mene nađe istog časa,

vodi sa mnom žarki boj.

Što bi bilo da ga nema

tu, u srcu mome

gdje me nađe za Te trema,

gdje me riječi Tvoje slome?

Što bi bilo da ne moli za me

i da me ne ljubi kao samu

između svih sjena usred slame?

Da li bi rasvijetlio mi tamu?

Među nama govor nam je isti,

putevi se naši s Tobom nađu

jer si Ljubav, a mi Kristi,

jer Ti stope k nama zađu.

Zato gorjelo je sinoć lice

kad sam prislonila kamen,

zrno svako od Gospine krunice,

opeklo me kao znamen.

27.07.2023. 15:59