Pospana se vučem prostorom
i teglim umor večernjega sjaja.
Počinak će doći ranom zorom
jer se hladim, jer mi kiša nerve spaja.
Radost, pravednost i mir u meni,
istinska duboka ljubav cvate u nutrini,
mada u samoći rastepeni, raspleteni,
stihovi su ovi obraćenje u dubini,
ono koje stalno tu je da svjedoči
da će život opet naći izvor vode
kojemu se vraćam dok mi slap ne skoči
visoko u kapljicama koje tako gode.
Lijepo li je krajem svetog rada ili čina
doživjeti odmor kao nagradu i lovore.
I taj ukras, ta diskretna mjesečina
šalje sve što o tom duše govore.
Misli svoje čuvaju za drugo vrijeme,
ne znaju da sad je za njih pravi čas
da se plodi i da rodi to nebesko sjeme,
da se budi pamet za taj noćni spas.
Onaj s kojim večerima, noću liježeš,
taj je isti Onaj s kojime se jutrom budiš
jer je Bog i Čovjek uz kojeg se vežeš,
jer je Ljubav jaka radi koje ludiš.
I znaš dobro da će doći, da će stići,
da će snovima ti pripovijedati
o sebi i nebu kojem s Isusom ćeš prići.
Da ćeš mu se kao smrtnik rado predati.
30.07.2023. 20:04
No comments:
Post a Comment
just do it