Tu, pod jarkim krovom sunce peče,
i teško se diše, i propuh je slab,
ali Bog moj meni sada jasno reče
da osluhnem, da okušam nove ceste vab.
Ima više od pola stoljeća dana
da ja tako živim svakog ljeta
gdje sam dijete tavanskoga stana
i da streha otvara mi pogled svijeta.
Strop mi jesenima kaplje kiše lijeva,
sve je sad drugačije, a isto je oduvijek;
golubice klepet, zebe dođu, kos mi pjeva
a sada mi ovdje završava vijek.
Idi sad u zemlju nepoznatu, riječ je Krista,
krajevima koje ću ti predstaviti.
Pustinjska si, kćeri, ona moja, ona ista,
te slobode ne smiješ se prestraviti.
Daj mi, Bože, čuvaj srce svoje plemenito
što ga meni otvaraš i daješ neprestano.
Blagoslovi svima ovo mjesto bremenito,
ostavi mi naše trešnje drvo razlistano.
Neka službenici Tvojoj bude sve po Tvome
jer Ti volja Tvoja puno bolje upravljati zna
nego moja mom životu, jedini moj Dome.
Predajem se lako, pratim Tebe, Kriste, sva.
Ako odem, ako ne stignem se pozdraviti,
ostavi me u sjećanju braće i sestara.
Sve ću vrlo rado zbog Tebe ja ostaviti
jer mi sad Providnost veću ljubav stvara.
01.07.2023. 06:14
No comments:
Post a Comment
just do it