Koga briga za duboku noć
i za siluete krošnji što se njišu?
Vjetar hladi i na počinak mi poć,
uspomene noćas sve sparine brišu.
Kotlina i kotlinske mi klime
ne smetaju kao nekad prije.
Opraštam se i od zime
što je dugo bilo nije.
Dosta mi je tih životnih mana,
ali ipak volim svaki tren i čas.
Kotlina mi nikad neće biti strana,
pogled na nju često mi je bio spas.
Mnoge ispovijedi nastale su tu,
lijek za dušu, hlad za tijelo.
Noćima sam disala ljepotu
sve dok ne bi puklo jutro bijelo.
Suze moje ovamo mi stigle nisu,
upijala ih sveđ je ta dubina
poput oblaka na nekom klisu
s kojega se vidi moja kotlina.
Nebo modro, a drveće mračno
privlače me, Duhom opčinjenu,
jer mi srce stoga nije mlačno,
a Bog sluša dušu opijenu.
Jer sam svaku riječ Mu progutala,
jer Mu slijedim zakone i proročanstva.
I jer nisam od Njega odlutala
već sam pratila Mu stazu svjedočanstva.
15.07.2023. 00:09
No comments:
Post a Comment
just do it