Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, *
mišicom svojom vlada!
Evo s njim naplata njegova, *
a ispred njega njegova nagrada.
Kao pastir pase stado svoje, *
u ruke uzima jaganjce,
nosi ih u svome naručju, *
i brižljivo njeguje dojilice.
Tko je šakom izmjerio more, *
i nebesa premjerio pedljem?
Tko je mjericom izmjerio zemlju, †
i planine na mjerila, *
a tezuljom bregove?
Tko je pokrenuo duh Gospodnji, *
koji ga je uputio savjetnik?
S kim se on posavjetova, †
tko je njemu mudrost ulio, *
naučio ga putovima pravde?
Tko li ga je naučio znanju, *
pokazao mu put k umnosti?
Gle, narodi su kao kap iz vedra, †
vrijede kao prah na tezulji. *
Otoci, gle, lebde poput truna!
Libanon je malen za lomaču, *
a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu.
Svi narodi ko ništa su pred njim, *
ništavilo su njemu i praznina. Iz 40,10-17
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
No comments:
Post a Comment
just do it