Danas nemam s kime sadila bih repu,
a tikve raznolike me ne zanimaju.
Nemam niti opravdanja, pravdu slijepu,
jer ja nisam ona koju rado imaju.
Jer mi Pravda nije sasvim slijepa, ona vidi,
vidi jako dobro, bolje nego orao s visoka
što se odmara na vječnoj oceanskoj hridi,
kojemu je svaka zvijezda u zjenici oka.
Zbog toga bih sama sebe iščašila,
slomila bih svoje krivo srasle kosti.
Već odavno tintu ja bih istrošila,
samo kad bih ugledala srce Nevinosti.
Ne razumiješ i to ti je greška,
to je tvoja negativna sudbina i kob.
Nije vrijedno niti mala smiješka
ono zbog čega si čitav život rob.
A ti koji znaš, koji žeđ mi piješ,
ti si predaleko od sva ova svijeta
gdje me kao nevjernicu griješ
jer sam predodređena za usamljena ljeta.
Jer ti misliš da je sve u redu,
a ja pišem pjesme radi stiha
što mi dotiče i tebe u mom slijedu;
moja smrt je neugledna, sasvim tiha.
Zato ljubim Krista, Boga svoga,
ljubim zjenicu Mu oka što me ne da.
Zato ne znaš ni ti križa moga,
ni u kakvu bitku Krist me za se preda.
15.07.2023. 21:37
No comments:
Post a Comment
just do it