Zato što odlaziš

Zato što odlaziš,

magličaste livade

spokojem odišu.

Zato što odlaziš,

još jedna suza pade

na toplu kišu.

Neopisivo, daleko

putujem stazama,

a imam te uvijek tu,

na srcu poprijeko.

I srne će za nama

po našu melodiju..

Jer, znam, kroz tebe živim,

mada se ni časa ne broji

ono što zauvijek vrijedi.

Da se sada ne smirim,

čuvaju me običaji tvoji

jer srce ne blijedi

već, naprotiv, jača si krila

za posljednji, najdulji let

jer, zato što odlaziš,

isto sam ono što sam bila.

Ne marim što vene taj cvijet,

čak i da ga nekako zgaziš

jer, pravi je život u nama,

u našem nebeskom srodstvu.

Ne gubi se već sve se dobiva

u Kristu jer, nisam sama

u Njegovom blagom vodstvu.

Naš Bog nam sve pokriva.

Sjetim se bilo čega, bilo kada,

oživim jače i radujem se više.

Putevi Njegovi da su moji hoću,

kao što bijaše i do sada.

Na Božjem dlanu sve piše;

i što želim, znam danju i noću.

Zato što odlaziš, pjevam dalje,

sad je nekako više to važno,

sve dok ne izgubim glas,

dok ne vidim kamo me šalje,

dok ne krenem odvažno

Njegovim putem života za nas.

07.06.2021. 11:42