Čovječanstvo je postiglo prekrasne uspjehe na svim zamislivim područjima. Ali čovječanstvo je u biti nehumano, nečovječno.
Većinom ljudi, koji dobro posluju ili hrabro i osvajački ratuju za mir i demokratski poredak, nisu sposobni pomoći na humani način niti državama, niti pojedincima. Sjećam se kako su ljudske organizacije za humano djelovanje zapravo pokvarljive i neučinkovite zbog toga što nemaju podršku ni od kuda.
Kada bi shvatili da je humanost ono za što će te Smrt pitati na kraju dana, posvetili bi svoje napore u pravom smjeru: izvježbali bi svoje oči da bolje gledaju, uši da bolje slušaju, usta da šute ako ne znaju istinu umjesto laganja i zavaravanja, izvježbali bi sebe da detektiraju što je istinito i pravo.
Grijeh je to na čovjeku koji mu ne dopušta da dobro razumije što čini. Od grijeha su ljudi nerazboriti,slijepi, mrzitelji ljudi i stvari, pojava i društvenih poredaka. Želja za vladanjem nad drugima nema uporišta u humanosti, korupcija nema uporišta u naklonosti prema drugim ljudima koja je neophodna za bolje međusobno razumijevanje i mir u svijetu.
Od grijeha su duše ljudi okoštale, srca su im izlizana od pogrešne upotrebe. A srce i duša su osnovica čovjeka, humanosti. Mnogi misle da se o tome ništa ne zna i da se ne može tako nešto upotrijebiti za boljitak svijeta. Mnogi misle u svojim grijesima kamenih srca da srce ljudsko, srž čovjeka ne može učiniti ništa korisno, ne može se naoružati, ne može stvarati droge i lijekove, proizvoditi moderne namirnice za preživljavanje. A mnogi ništa ne misle ili oponašaju tuđe postupke. Ljudi nemaju samostalnost u kreativnosti.
To je uglavnom stanje čovječanstva.
Ljudi su došli do zaključka da na svijetu nema dovoljno hrane i da je to zato što ima previše ljudi. I da je potrebno usporiti umnožavanje ljudi jer neki ipak moraju preživjeti s tom hranom koje nema dovoljno. Najviše su, navodno, krivi siromasi jer ništa ne rade, a jedu i troše hranu koju su im drugi osigurali.
A siromaha ima najviše na svijetu, mnogi su nemoćni za rad.
To je jedna od najvećih besmislica koje normalan čovjek ne može izmisliti.
Jer mnogi ljudi privređuju za obitelj iako su siromašni i nemoćni, a još ih je više koji gotovo ništa ne jedu.
To su besmislice ovoga svijeta gdje svi misle da moraju biti bogati da bi preživjeli. Zbog toga proizvode posebno ukusnu hranu, tko zna od čega, i sve to lijepo bacaju na otpad.
To je samo jedna od nelogičnosti čovječanstva, a tako kako se ponašaju s tom problematikom, ponašaju se u svemu, nerazborito.
Bogataši piju i jedu dok im se novac umnožava zahvaljujući špekulacijama na tržištima. Novac koji nije nastao na proizvodnji ništa ne vrijedi. Stoga se stvara novi novac koji nema pokrića. I ako je nekome potrebna hrana, daju mu nešto novaca; ako je nekome potrebno obrazovanje, daju mu nešto novaca; ako je nekome potreban stan, daju mu nešto novaca. Hrana se baca, učenici uče sporedne stvari, stanova ima praznih, više nego beskućnika.
Ljudi misle da će propasti ako nekome podijele ono što mu je potrebno, i to besplatno, misle da će i svijet propasti kad propadnu moćne skupine bogataša.
Bogatstvo je plijen što su ga osvojili bogataši od siromaha ovoga svijeta, od nemoćnih, od svoje nerazboritosti i nedostatka osjećaja pravednosti. I pravosuđe služi bogatašima, a ne onima koji su privredili nešto pa im je to bezobzirno oteto.
Čovječanstvo je bezobzirno u odnosu na sebe.
Ali Bog Stvoritelj svih ljudi i svega stvorenja i stvari nije bezobziran u odnosu na čovječanstvo, to jest u odnosu na čovjeka pojedinca. Bog je milostiv i milosrdan, kada su Adam i Eva postali grešni, to je bilo zato što su jeli plodove s drveta spoznaje dobra i zla. Pali anđeo, Sotona, u obliku zmije naveo je lakovjerne ljude na grijeh, a budući da Bog nije htio dopustiti da se čovječanstvo čitavo iskvari i uništi samo sebe, protjerao je prve ljude iz rajskog vrta gdje je još postojalo i stablo života, da ne bi ljudi, onako grešni, pojeli plodove sa stabla života pa živjeli uvijeke tako grešni i nesretni. To bi bio pakao kakvoga već poznajemo. Dakle, Bog neće dati da ljudi propadnu. Zato je načinio plan po kojemu će podučiti ljude kako se izlazi iz grijeha i kako se štiti od Sotone.
Najbolji primjer za čovječanstvo je Djevica Marija koja živi potpuno bezgrešno, a uz nju i sav sveti puk koji vjeruje Bogu da će ga spasiti od njega samoga i njegovih besmislica koje čini u grijesima. Taj vjeran puk je Crkva Božjega Sina koji je sve ljude otkupio od Sotone. Rođen je od bezgrešne Djevice Marije od koje je uzeo čovještvo, a ostao je i dalje Božji Sin, Isus Krist. Mnogi su čuli da je Isus kršćanski Bog na križu, da je umro i bio pokopan, ali je, naravno, pobijedio sotonski plan o smrti Boga pa je ustao od mrtvih, uskrsnuo je i uzašao k Ocu na nebesa odakle su poslali Duha Svetoga i rodili i posvetili Crkvu kao što je i Bog odlučio stvoriti uvjete da se rodi Bezgrešna Marija koja je kraljica neba i zemlje i Majka vjernoga puka u Crkvi i izvan nje. Ona je propatila svoju tugu zbog grešnosti čovječanstva i svoju muku pokraj Muke Isusa Krista i naučila je dobro kako milosrđe Boga može spasiti ljude, oprostiti grijehe, dići sve od mrtvih koji otvore slijepa srca i povjeruju Isusu Kristu koji je zapravo sama Božja Riječ. Bog se objavio čovječanstvu već odavno, ali grijeh je obuzeo ljude toliko da će neki ipak morati na muke paklene ako se pod hitno ne obrate od svojih besmislica i ako se ne prestanu zavaravati i ubijati.
Majka Marija često se ukazuje u svijetu kako bi podsjetila ljude da je Bog prisutan i da sve zna i poznaje svakog čovjeka posebno kao i čitavo palo čovječanstvo.
Majka Marija objavljuje svoju žalost zbog tvrdoće ljudskih srdaca i upozorava na događaje koji uništavaju ljude u svijetu.
Majka Marija je svima nama Majka koja nas toliko i bezuvjetno ljubi i vodi nas svome Sinu, ma što god da smo učinili, i daje nam prilike, mnogo prilika, da se obratimo i vjerujemo radosnoj vijesti o Isusu Kristu koji je rekao da će grešnici završiti poslije svoje smrti tamo gdje je plač i škrgut zubi, taj se pakao u Bibliji naziva Gehena, ali da će svatko tko se obrati i vrati Bogu imati vječan blaženi život, bez obzira u kojem trenutku života, ali, po mogućnosti, što prije. Odmah. Potrebno je poslušati sebe, a ne svijet oko sebe oponašati jer svatko u sebi nosi klicu vjere koju mnogi ne primjećuju zbog svojih grijeha.
Okreni se k sebi i tamo ćeš naći Majku Mariju koja će ti pomoći da se riješiš grijeha i vječne smrti. To je tako jednostavno.15.09.2024. 02:37
