Silueta iza neke zavjese,
mračan put kao povišeni pritisak
i nemoć tijela koja priječi hod...
Na okna se dijelovi rublja vjese,
a zapešće trpi bolan stisak
užurbanih trzaja koji šalju kod
kao znak nepresušne hitne želje,
vapaja bez glasa s uzdasima.
To jedna osoba traži svoju polovicu,
čezne obuhvatiti kao rukohvati fotelje
ono što je njeno svojim ukrasima,
određuje tim pokretima osnovicu
svega što se mora dogoditi, što se čeka
kao zrno sjemenke na dlanovima,
kao nježno milovanje na kostima
kroz koje struji neka popodnevna jeka,
poremećena samo kratko nekim planovima...
propalima jer ih žudnja otima
svakodnevici što sakriva tajne uzroke
i zaboravljenoj hrani pokraj jakog vina
što su popadali neuredno na sve strane...
Nitko više ne broji formu i obroke,
zaboravlja se provjeriti da li ima plina...
Nokti koji grabe od košulje rasparane
susreću se blaže s onim drugim usnicama,
tek za svaki slučaj i da se uvjere
da se stvarno događa ono strastveno,
poznato iz romana o patnicama
koje ljube se bez neke mjere...
Odjednom postaje sve tajanstveno.
25.08.2015. 23:10
No comments:
Post a Comment
just do it