Ozbiljno, nikada nisam krala
ništa osim hrane i poneka čika,
ništa od svega što sam potpisala,
niti sam sanjala stvorena lika.
Zaista, pa to je očigledno;
koliko je samo propalih riječi
koje izgledaju užasno čedno,
u kojima rima opsesiju liječi
i kojih ima posvuda na tone.
Same propale ideje i misli
dok one nove u glavi zvone.
Mnoge su stranice ormari stisli,
a neke još i danas beskućnici dijele
kao podlogu za uređenje grada;
no najdraže su one koje su gorjele
na nekom odlagalištu otpada.
26.08.2014. 06:43
No comments:
Post a Comment
just do it