Zime životne

Ponekad trebaš neko vrijeme

kako bi razmislio, udaljio događaje,

kako bi skinuo s leđa ono breme

dok ti nelagodan osjećaj traje i traje

sve dok ne dođe opet neko “Oprosti”

i dok se sve ne vrati na staro mjesto

pa ti se opet griju promrzle kosti

i sve se mijenja i prolazi često.

Ponekad trebaš vremena za nezaborav,

za pospremiti ljubav u neku ladicu

da bi opet postao normalan i prav,

a sjećanje neumitno tamo stvara klicu

i sjećaš se još uvijek prepirki i praštanja,

i sjećaš se zašto je neka veza potrajala;

ona nije postojala zbog pukih maštanja

nego je uvijek ljubavi još izdajala

pa si tužan zbog kraja i srdi te praznina,

i pucaš po nebu, šutiraš limenke,

i nigdje ne postoji ona osobina

koja te je dovela dotle da ganjaš sjenke,

a niti jedna ne zna lijepo zamoliti,

tražiti oproštaj i smiriti vatre.

Samo se bol može još više proliti

kad vidiš ljubavnike kako snatre

jer tvoja je ljubav bila bolja i realnija,

a Bog ju je uzeo samo za sebe.

Tvoja je ljubav još uvijek najsjajnija,

ona te s vremenom sve više zebe.

22.08.2015. 02:37