Thursday, August 20, 2015

Mrva zlata na dlanu

Tako si bio, Bože, nježan prema meni
kao da držiš na dlanu malo pile,
kao stari ljubavnik prema mladoj ženi,
kao da čuvaš mrvu zlata i svile.

Zar mi je zaista bilo tako potrebno i loše,
zar sam zaista bila tako krhka i slaba;
zar se te kratke molitve tako sporo troše
i zar se zaista može preletjeti graba

kada čovjek zapadne u to duboko stanje
u kojem se nađe samo površnim trenom,
iskreno kao obično dječje pitanje?
Zar se tako drhti pred jednom ženom?

Tebi sam uvijek u životu bila svatko i sve,
Tebi sam bila nedodirljiva sveta sjena.
Ti si kvadrirao moj život i strune njegove
jer ostadoh sama kao pobjednička stijena

po kojoj vjetar brije i zrnca pijeska kovitla
dok se pjeni more u žarkom utonuću
zlatne kugle što toplo zrači i lepršavo titra
po mojoj stopi i po mojem lakom porinuću.
20.08.2015. 03:40



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts