Tako si bio, Bože, nježan prema meni
kao da držiš na dlanu malo pile,
kao stari ljubavnik prema mladoj ženi,
kao da čuvaš mrvu zlata i svile.
Zar mi je zaista bilo tako potrebno i loše,
zar sam zaista bila tako krhka i slaba;
zar se te kratke molitve tako sporo troše
i zar se zaista može preletjeti graba
kada čovjek zapadne u to duboko stanje
u kojem se nađe samo površnim trenom,
iskreno kao obično dječje pitanje?
Zar se tako drhti pred jednom ženom?
Tebi sam uvijek u životu bila svatko i sve,
Tebi sam bila nedodirljiva sveta sjena.
Ti si kvadrirao moj život i strune njegove
jer ostadoh sama kao pobjednička stijena
po kojoj vjetar brije i zrnca pijeska kovitla
dok se pjeni more u žarkom utonuću
zlatne kugle što toplo zrači i lepršavo titra
po mojoj stopi i po mojem lakom porinuću.
20.08.2015. 03:40
No comments:
Post a Comment
just do it