Ništa novo, ništa drugo

U tom svjetlu što ga meni prostre

dodaje se plod na plod

i ti meni svaku suzu otre

koja pratila je odlazeći brod.

Što si dalje, što te dulje nema,

to se veća zraka širi

koja mene za život oprema

i sa smrću mene miri.

Sjećaš li se onih vrata

koja željela sam otvoriti?

Sad me prostor njihov hvata

koji ne da se rasporiti;

sad već virim gore u nebesa,

učim kako ljubav svime vlada,

prelazi i preko lijesa,

kreće se duž podzemnoga grada,

zauzima tvrđave i topi led.

Ljubavlju si mene porodio

za taj drugi, novi slijed

jer si moje srce pohodio

nadzemaljskom snagom.

Velika je moć u povjerenju

kojime si vodio me pragom

i po hrapavome stijenju.

Ljubav jedina je sudbina

koja nas na zemlji određuje;

ljubav jedina je poputbina

koja čak i smrt pobjeđuje.

Ljubav jedino je što nam duša prosi

kada dođemo na ovaj svijet;

ljubav jedino je što nam duša nosi

kada odemo na samrtnički let.

08.08.2015. 07:32

>