Jutrom mi se javi prvi ptičji pjev,
odmah nakon prvih gradskih zvona,
to je takav dan u ljetno doba naše Matere.
Tada, kad mi duša upija Evanđeoski hvalospjev,
na moj prag pristiže Klara, djeva ona
što je pratila si dragog da svetost ubere.
I on nju je ostavio na svom putu izvan sela,
prema šumama i stijenama, i prema divljini,
još u davne dane kad su crkvice, zarasle dračem,
čuvale sve siromahe i sve zvijeri bez odijela.
Klara sazna da su sva ta bića siromasi Franjini;
tamo pristigla je, odrezala kose odbačenim mačem,
a sve njega prateći po glasu unutarnjem srca svoga.
Oboje su napustili svoje roditelje i poveli mnoge
koji slušali su riječi čiste od prastarih svetih spisa
u kojima pronašli su glase pravog ljubavnika Krista, Boga.
Priprosta je Klara obula si vjerom svoje bose noge
pa je hodila bez rana trnjem, putevima krasopisa
kojega je prihvatio narod, i Crkva, i selo i svijet.
Ženo, imaj povjerenja, unutarnjim glasom sve ti znaš.
Poslije Franjo umre od ljubavi u svetim ranama
i svi siromasi krenuli su za njim dalje mrijet.
Ženo, slušaj sebe, slušaj srce mjesto da ga prosipaš
pa ćeš čuti glase Ljubavnika na divljim granama.
Sveta Klara dolazi mi na današnji spomen kobni
one strašne bitke što je časkom vodilo je srce moje burno:
rekoše mi tada glasi da ja moram muški vjerovati.
Niti jedan treptaj srca u životu nije probni,
ništa nije vježba, sve je uzbuna za djelovanje žurno.
Tada Bog mi dade svoje srce i svu ljubav sljedovati.
11.08.2015. 07:07
No comments:
Post a Comment
just do it