Naručje slobode

Ništa mi ne smeta što si nedostižan

i zapravo ne želim dosađivati.

Sve sam tvoje stihove ispisala.

Sjećam se i znam za pogled brižan

kojeg nećeš meni otuđivati,

radi kojeg na pola sam disala.

Dani ovi nisu mi za te balade,

znaš me, za uvijek sam tu.

Jesen već pristiže moja,

predvečerje dan mi krade,

pjevam onu istu melodiju

makar nema anđeoska poja,

barem ne za tebe i za mene.

Možda bi ti sve to i zasmetalo,

možda čak bi bio ljubomoran

kad bi spoznao sve moje sjene

i sve što me je zametalo

u dan ovaj težak i osoran.

Možda ipak dobro znaš o meni,

možda znaš sve što moje srce lomi

kao što je uvijek s nama bilo.

Još me uvijek prate svi refreni,

još me muče razni idiomi,

još je polomljeno moje krilo.

Zato se i vraćam, možda kao pokornica,

zato čeznem one ljubavi slobodne

što u toj slobodi vječno traje.

Već me dugo čeka naručje i zornica,

one molitve i riječi, tako shodne

mojem srcu koje se ne predaje.

28.08.2015. 18:33