Sunday, August 9, 2015

Kći bubnjara

Zašto je, tata, tvoja svirka dogovorena  
za ona vremena kad se sjećamo slavnih dana
kada smo se kobno susreli u ovom gradu
i kada sam, kao klinka, zastala oborena
jer si me odveo do spomenika velikoga Bana,
a majka me prepustila tebi, tako mladu?

Još mi je rekla da ide za svojim poslovima,
“Čuvaj tatu”, dala mi je novo zaduženje,
a ti si me pitao koje li ću popiti piće;
na srcu od helija napisao si velikim slovima
da sam ti do neba visoko osvježenje
pa me fotkao kao krhko i sretno biće.

Sjeti se, tata, na taj dan smo čavrljali
o notama, pjesmi i nekim “kantama”,
gledali izloge Yamahe s klavijaturama
i znam da nismo ništa zabrljali.
Kada se konačno vratila naša mama,
znali smo cijenu našim kratkim urama.

Zašto je tvoja oporuka obećanje budućega
sada kad sam te u nebeski grad ispratila;
zašto si mi ostavio samo taj jedan podatak?
Hoće li biti svirka u tvom gradu bez snijega?
Čuvam te, tata, i sve sam ti note zahvatila,
a po njima mi gitara tiho svira povratak.

Znam samo jedno, a to je onaj D-dur
i ono malo Mozarta na starome sintiću.
Imam bas i vokale što se ore pred mikrofonom,
pojačala i zvučnike, i tvoj dobar lemur.
Bubnjeve tvoje sigurno stići ću
na vrijeme zadano mi oporukom onom.
09.08.2015. 07:50







No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts