Dok nebo se zeleni, mora uzburkana
njišu se uglazbljeno svim galebima;
to je samo ritam koji rađa krila slana,
to je samo povremeni nalet plima.
Propadam kroz zračne struje
i tlakovi sa mnom propadaju,
a motori niti šume, niti bruje;
putnici se povremeno nadaju.
Uska repa, širom otvorena zamaha,
lako se visinama lelujam i oči odmaram.
Pijem srke razrijeđena svježa zraka
a po svojem rasponu od neba odudaram.
Istim ritmom kao da mi pogled prati
svaku strunu zračne mase
koju iznenada skrati i obrati
jer ja nisam putnik određene klase.
Krijem se i oblacima bijelim
jer na krilima mi crte crne kao ugljen.
Svaku zraku sunca odrazom podijelim,
zato lako bljesnem i pronađem plijen.
29.08.2015. 22:27
No comments:
Post a Comment
just do it