Saturday, August 29, 2015

Albatros



Dok nebo se zeleni, mora uzburkana
njišu se uglazbljeno svim galebima;
to je samo ritam koji rađa krila slana,
to je samo povremeni nalet plima.

Propadam kroz zračne struje
i tlakovi sa mnom propadaju,
a motori niti šume, niti bruje;
putnici se povremeno nadaju.

Uska repa, širom otvorena zamaha,
lako se visinama lelujam i oči odmaram.
Pijem srke razrijeđena svježa zraka
a po svojem rasponu od neba odudaram.

Istim ritmom kao da mi pogled prati
svaku strunu zračne mase
koju iznenada skrati i obrati
jer ja nisam putnik određene klase.

Krijem se i oblacima bijelim
jer na krilima mi crte crne kao ugljen.
Svaku zraku sunca odrazom podijelim,
zato lako bljesnem i pronađem plijen.
29.08.2015. 22:27


No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts