Emigrant

U opisu nam stoje nevažne stvari,

nikad čovjek ne uhvati niti malo

od sveg svoga postojanja, svoje biti.

Još i kad ti susjed kompliment podari,

ispadaš drugačiji od svega što se dalo

kao da sve namjerno poželiš skriti.

Tko sam ja, sam sebi toliko preblizu;

tko sam, što sam, što iz mene kulja?

Da li ono što mi neki odobravaju?

Oni koji proživljavaju i krizu,

krizu što je najviše osjeti rulja,

krizu koju mnogi čudom i prespavaju?

I tako nekako, i sam sam dio toga svega

pa zaboravljam na sebe, a u miru,

blagostanju nekom romantiku stvaram.

Da li ja sam možda čak i dio onog zbjega

gdje svi ljudi od neznanja čak i umiru

dok ja hrabro po stranicama svojim šaram?

Ne, to sve valjda ipak nisam ja,

nisam želio ni ratove, ni gladi:

Cijelo vrijeme nastojim na dobrim djelima.

Nisam u životu toliko počinio zla

koliko mi sada zla o glavi radi;

ja sam samo putovao oblacima bijelima.

Ali oblaci mi nisu dali poticaja

nego samo okrećem se od užasa.

Sve te krize moj su dar potisnule

da ostanem uporan do kraja,

sve do ovog sada kobnog časa

kada iz mene su naše krize vrisnule.

26.08.2015. 12:24