Prošla su vremena davna
kada mislilo se svi smo pjesnici.
Sva su naša djela slavna
dokaz da smo bili romantici,
da je nebo ovdje samo za nas,
nježne duše napojene dobra vina,
da u uzdizanju leži svima spas.
Danas držimo se više slobodnima.
Danas najbolje je biti izvjestitelj
jer koga je još briga za recitacije
kada ugrožen je većma svaki žitelj
zbog slobode prevelike svake nacije.
Nebo više ne vidi se od zaslona,
mjesto zvijezda svijetle nam rakete,
a od ratovanja nema zaklona.
Stakleni su zidovi postali palete
na kojima se zaista životi zamute:
grozničavo miješanje je slikarskih boja,
boje koja svijetli s bojom krvi prosute,
a pjesnici ginu usred bojnog stroja.
Sve to donio je tehnički napredak,
ljudska volja za vladanjem i moći.
Više nam ne vrijedi duševni poredak
jer nam više nema niti sutona, ni noći;
nema onog unutarnjeg udubljivanja
u krajnji smisao zajedničke odiseje;
nema više niti stvarna zaljubljivanja...
nema više mira, nema pjesničke ideje.
24.08.2015. 01:36
No comments:
Post a Comment
just do it