Kako je teško biti stihoklepkinjom,
kako je teško biti nemoćnom,
muški se svojim duhom trgati
pred imperativom biti pjesnikinjom,
pred inspiracijom premoćnom
s kojom mi je poziv se trkati;
gledati za svakim odlazećim srokom,
a brzo se sabrati u postojećem;
po savjetu nekom pisati na slijepo,
ali ipak pogledati malo skokom
ka obliku, imperativu ponajvećem
kako bi sve bilo još i lijepo;
stvoreno uvijek držati funkcionalnim
bez suvišnosti i s puno manjka
dok je odmah potom važna i estetika;
pomiješati znakovito s racionalnim
dok se duša još na stvaralaštvu sanjka,
a sve stoga što je najvažnija etika
pred kojom svi postajemo samo prah.
O, svjetlosti mi koja mi obasjava taj predložak,
zaskočit ću si riječ i misao svaku.
Imam kanal za asocijacije, to moj je dah.
Spustit ću se tada baš na svaki svjetla trak,
a iznjedrit ću samo pjesmicu mlaku.
30.08.2015. 07:49
No comments:
Post a Comment
just do it