Putovat ću jednim dijelom iza tebe
onom stazom koja nema posvete, ni blagoslova
jer je mnoštvo zarobljeno i pred Vratima se gura,
ali ne pada u vjerske transe i ne zebe.
Neću odmaći daleko, samo do velikoga naslova
kojime se diči sva elita, samoj sebi viče “hura”,
govore da ljudi ne valjaju jer ih nema koji plaze
ispred predstavništva samog Boga Jedinoga.
Znam te gdje si, da si odmah se otisnuo
s ove zemlje i na nebo gdje ti stope tvrde gaze;
nisi nikada pokleknuo, za te nema epiloga,
a bio si se sav pokunjio i stisnuo.
Idem dalje svojim putem i svojim načinom,
jedino ću tako sresti tvoje sretne oči
koje su me zadnji puta tako tužno pogledale.
Znam da smo se susreli sa Sinom,
da si želio me braniti, da ti isto noga kroči
prema istim nemanima što su me izjedale
i da ćeš mi sve izmoliti na olakšanje.
Gledali smo isti cilj, a bijasmo sasvim različiti;
zvala sam te puno puta i dozivala.
Kada došao je onaj čas za praštanje,
sve si čuo, sve je jasno bilo i počeli smo sličiti.
S Bogom sada jer te nisam nikada okivala.
No comments:
Post a Comment
just do it