Ako odeš, pratit će me tvoji vali,
zanosi i onaj svježi zrak, i ptice.
Pratit će me stvari koje su svirali,
tvoje šale za usne moje, smijalice.
Sjetiti se tebe bit će bolno kao puti
koje vrlo često mi smo prelazili;
svega što nam nisu dali svi zakoni kruti,
sreću sanjati koju mi smo prevarili.
Ne idi iz moga srca, samo sutra pamtim,
ne idi iz misli mojih što se mire
s naletima zaborava kojim plamtim;
ta, znaš tko nam život odabire,
a mi ipak nismo tako slabašni, zar ne?
Sjećaš li se našeg zadnjeg razgovora,
našli smo se pod okriljem noći sparne,
a o prostoru i vremenu nije bilo govora
sve dok nismo jutrom našli rastanak.
Čitava života, tako si me prvo naučio,
treba samo zaboraviti opstanak.
Vraćaj mi se jer već davno tako si odlučio.
31.08.2015. 18:32
No comments:
Post a Comment
just do it