Prodala sam sve što imam,
silno blago, nekoliko tih sitnica
i po malo rijetko samo klimam.
Sve, sve je gotovo kao utješnica,
a ni počelo još nije među nama.
Mi smo bez početka, završetka
ili ja to samo sanjam sama.
Ništa ne može se bez bar jednog metka.
I tko sam sada da ti blizu prilazim?
Što to moram glumiti, zbog koga?
Naći se pri ruci, gledati da pripazim
tko će koga i koga će baba roga.
Znaš da ne volim te skupove,
tvoje stanje vlastiti je izbor bio.
Poskidala bih sve te putrove,
a ti ne bi niti zatreperio.
Što imamo mi dvoje s time,
što ćemo mi na tome sprovođenju;
da li bit će klope fine,
da li klicat će iznenađenju?
Znam, izmislit ćeš nešto
u tom mraku i tišini zvizdana.
Sve ću upamtiti vješto,
dolazit će sa svih strana,
bit će opći poremećaj,
ali nitko ni primijetit neće.
I na zlo mi ide osjećaj.
Da si barem mrtav, kamo sreće.
No comments:
Post a Comment
just do it