Bunker

Drhtavim usnicama sržni dim izvlačim,

odlazim do ćoška po ne znam koji put

pa malo po tipkama tlačim;

mlado pseto donosi mi igrajući prut.

Štedim, na tabletama štedim,

na svom lijeku i na vitaminima.

Kako dan da si uredim?

Savršen je u svim svojim činima.

Slušam, gledam antologijske hitove,

sve je crno-bijelo i originalno

i sretna brojim bajtove i bitove

jer na webu možeš biti stalno,

Internet je besplatan i obavezan.

Inače sve bi mi pjesme bile beskućnici.

Onaj mladi pas još nije oprezan,

njemu ukusni su moji svitci,

a ja nervozno ga šaljem dalje,

dalje od moje sobice, moga bunkera

u kojem čekam krizu da zatvori ralje

kojima po mom životu zvjera.

Ne izlazim ovakva sve do datuma prvoga,

rane najbolje zacjeljuju same.

Osim ovog crnog mladog psa

ništa drugo nije potrebno sred tame.

27.08.2015. 10:05