Riječi života vječnoga

Daj mi danas svoju sreću vječnu,

pruži meni ruku, svoju desnicu

kojom štitiš me od svakog zla.

Zaustavi meni brzu vodu riječnu

ako netko na me digne pesnicu

da do kraja dana lako stignem ja.

Neka Te slave svi narodi, Bože,

svi narodi neka Te slave!

Daj nam danas svoga Duha

da rastjera one što se glože,

koji žele nama doći glave.

Daj nam križ i daj nam Kruha.

Neka nam kraljevstvo Tvoje izraste

kao sitno zrno gorušice,

kao ukvasano tijesto.

Nek u srcima nam zapovijed naraste

da uđemo kao deve kroz iglene ušice

u Tvoj počinak, na naše mjesto.

Načiniše tele na Horebu

od svoga zlatnog nakita,

usta mu načiniše što ne govore.

Plešu ispred njega u dvoredu,

a ono niti pase travu do sita.

Među sobom samo divljaju i romore.

Razbiše se ploče Saveza,

Deset Božjih zapovijedi svetih.

Razbili su srce Tvoje na pola.

Neka mišica Ti sad ne preza,

praštaj meni što im prijetih

jer je nevjera me ubola.

I što dobro od ta puka,

što li dobra iz Nazareta?

Samo milost Bezgrešnog Začeća.

Tvoja, Bože, spustila se ruka

sve do dna, sve do kraja svijeta,

spustila se ljubav Tvoja najveća.

Neka Te slave zato jer kamo da odu,

svi narodi neka Te slave

u vodama svetišta riječnoga,

Neka urone u Jordan, svetu vodu,

nek se u izobilju Duha Ti dave

jer samo Ti imaš riječi života vječnoga.