Odričem se trica i kučina,
držite me izgubljenom,
nestalom u bilo čemu.
Izbacit će me pučina,
izmjerit će me cijenom
neprocijenjivom u svemu.
Mrtvima se hodi na sprovode,
nestalima šalju se istraživači,
odbjegli se zaboravljaju.
Kad se opet zvijezde porode,
naći će me sretnu pobirači,
neće znati da li da se javljaju
jer ću biti ista, neugledna,
svijet me neće progutati,
ali samo zborit ću u njedra.
Sva ta prošlost neuredna
mora sad odudarati
od mog lica, srca vedra.
Biram ono više, idem dalje
prema zatvorenim zadnjim postajama
kao što to od mene očekuju.
Ne mijenjam sve silne halje,
samo sakrivam se onim utajama
kojima mi bubrezi odjekuju.
Tako ste mi rekli, svijete,
ne valjam ovakva nikome,
nema sa mnom dogovora.
Već mi utjehama prijete.
Mene nosi život, a ne ikone;
odlazim bez pogovora.
31.07.2015. 18:43
No comments:
Post a Comment
just do it