Koliko sam samo puta prestala
misliti o danu i o prihvaćanju,
otvorena svojim dojmovima.
Kako sam često u sebi nestala
i sanjala o poniznome vraćanju
samotnosti, predala se snovima.
Koliko je takvih časaka u kalendaru,
koliko je predblagdanskih ispitivanja
i koliko puta zađoh prema pustinji.
I uvijek sam pristupala Oltaru
koji me izvlačio iz slatka snivanja,
uvijek me to dovodilo silnoj tustinji.
Zar mi u nutrini tama vlada,
zar ću opet naći samo sjetu,
zar će ono doći vrijeme plakanja?
Tužna stara prodire balada,
ona budi onu vjeru svetu,
onaj oganj od pretapanja
duše ljudske i otajstva.
Opet sam se vratila iskanju
da mi dadneš neku pokoru
za velika izdajstva,
samo uzdasima izatkanu,
da mi uzmeš pjesmu oholu
pa načiniš od nje preobrazbu.
Koliko još moram izdržati,
da li ovoga ću puta dočekati
posvojenu od Tebe mi glazbu
koja će mi srce istrzati
i te dane grijeha otjerati?
27.07.2015. 19:23
No comments:
Post a Comment
just do it