Kada želim pričati o sebi,
pripovijest je vazda samo traganje.
I kad više živjelo se ne bi,
opet iskala bih redanje i slaganje.
Misao mi kreće onim danima
kojima se nije ništa radilo,
koji činiše se poslije nepoznatim ili stranima
kao da se žarište ohladilo.
Samo gledala sam u koprenu sjajnu,
pustila je da mi bliješti kao nešto rijetko.
Ona je otkrivala mi gorku tajnu.
Željela sam da ju vidi bar još netko.
Istovremeno sam bila sretna što mi se otkriva
preveliki sjaj kojeg niti vatra nema.
To je bio sjaj mi duše što je rađala se živa,
a ja sam samo puštala da drijema.
Tek sam jučer ugledala tajni veo
koji mi pokriva dušu sasvim griješnu.
Dan je bio kišan, modar i sav zreo
dok ja sanjala sam ispovijest si smiješnu.
Koprena je čuvala me od zlih duhova,
bila sam nevinija od vlastitoga djetinjstva
koje znalo je za mnoštvo ukora,
a nit jedan ne bijaše zbog mojega posinstva
jer se za to nikad nije niti saznalo,
da sam uzela Ti krvne boje
od koje se posinstvo mi sazdalo,
da sam primila Te kao tajne svoje.
29.07.2015. 23:27
No comments:
Post a Comment
just do it