Raka

Od laka umora i gruba dana

moji su vidici sabrani,

moja je duša raspjevana

jer ju sestrica kiša hrani.

Sa svakim kišovitim korakom

sve bliže se primičem iskonskome

kom se nad blatnom rakom

suzne kapljice s kišom lome

i znam, ovaj dan je taj,

kao svaki drugi u nizu,

kada se otvara raj

što mi je tako blizu.

O, znam, dobro znam

da sam na pravim ljestvama

i da moj kišni je plam

postao zaboravljen na cestama

koje sve vode u propast.

Na uska vrata ulazim,

tijesna kao posljednja pomast,

istim ljestvama uzlazim

što se spustiše kao kišne kapi

jednom i opet iznova.

Niti jedna mi riječ ne hlapi,

a svaka je sretna prinova.

Predokus novoga, nagovještaj

kao uspješan bijeg iz ropstva

i skroman posljednji izvještaj,

a blatna raka prazna osta.

13.07.2015. 18:58