JHS

Dah ljudski je vječan, Bog čovjeku njega udahnjuje, a prilikom umiranja čovjekova vraća se Bogu. Sve drugo u čovjeku i oko čovjeka je njegov smrtni duh, smrtna duša i smrtno tijelo, a sve oplemenjeno dahom Duha Svetoga Životvorca koji se pridružuje našem duhu ( lat. Spiritus, hebr. Ruah = vjetar ) u kojemu postoji dah života jednako kao i u duši ljudskoj ( grč. Psykhe, lat. Anima, hebr. Nefeš ).

To je sve uglavnom jasno, ali o tijelu zapravo znamo najmanje. Tijelo je puteno, ono je pu”t ,  to jest grč. Sarks, hebr. Basar ,  ali može biti i sveto, duhovno i slavno, to jest grč. Soma.

Duh uvijek teži označiti ono što je u biću bitno i neuhvatljivo, od čega ono živi i što bez njegove volje isijava iz njega, ono po čemu je to biće ponajvećma ono što jest, a čime ono ne može zagospodariti.

Božanski dah od čovjekove trome puti čini djelatno biće, dušu živu. S druge strane, što god zadesi tu dušu, svi čovjekovi dojmovi i uzbuđenja odražavaju se u disanju: strah, srdžba, radost, ponos—sve to mijenja čovjekov dah. Prema tome riječ ruah je upravo izraz za ljudsku svijest, za duh. Predati svoj duh u Božje ruke znači u isti mah ispustiti svoj posljednji dah i vratiti Bogu svoje jedino bogatstvo: samo svoje biće.

Duša je oznaka za čitava čovjeka ukoliko ga oživljava duh života. Ona ne nastanjuje tijelo već se njime očituje, a tijelo kao pu”t također označava čitavog čovjeka. Snagom svoje veze s Duhom duša naznačuje u čovjeku njegovo duhovno podrijetlo.

Pu”t u kojoj se nastanio grijeh zasužnjila je tijelo pa ono nije više samo izraz ljudske osobe kakva je proizišla iz Stvoriteljevih ruku, ono je očitovanje osobe zarobljene pu”ti i grijehom.

Isus je uzeo tijelo od pu”ti koje Ga je učinilo podanikom zakona, za nas grijehom učinjen, podložan je moći smrti, ali Njegova je smrt značila smrt grijehu. Tako je pobijedio pu”t i grijeh svojom svetom smrću.

Svaki kršćanin može sjedinjen s Kristom –preko Kristova tijela-pobijediti moći kojima je nekoć bio podvrgnut: zakon, grijeh i smrt. Kršćanin poslije krštenja kada je primio krst prošao je sav Kristov put, mora u svom životu iz dana u dan taj put slijediti, prinositi svoje tijelo kao žrtvu živu.

Tijelo Krista uskrsloga nije podložno istim uvjetima života kao prije Muke. To je Slavno Tijelo, Duhovno Tijelo ( nije psihičko ) koje ima sveti smisao u novoj ekonomiji spasenja čovječanstva što je otpočela s utjelovljenjem: nakon što je uništeno, a potom za tri dana opet sagrađeno, to je Tijelo zamijenilo stari hram kao znak Božje prisutnosti među ljudima.