Idem do dućana i sretnem Isusa. Pita me je l’ imam za mlijeko, rekoh da nemam i pitam ga hoće li uzeti moj friški kruh iz pekare, veli ‘ne, trebam novac za mlijeko’.
Odoh od njega po dvolitrenku bire za trinaest kuna, a zavidni pogledi Isusovih prijatelja me prate do izlaza. Rado bih mijenjala kruh za prženi kikiriki, ali nitko ne prima kruhove.
Pomirila sam se i s onom pizzom u kontejneru i s mojim friškim kruhom. Čim se dokopam love za mlijeko, kupit ću si kuruznoga kruha i putar koji je poskupio od prošlog mjeseca. Kupim paketić rizli i dotrčim doma žureći u wc. Kruh mi treba povremeno za jelo.
Nakon što mi se napunila Lumia, već sam se opila i napsovala zbog oglasa za spremačicu koja mora imati ECDL i B kategoriju. Isus mi pošalje sms kako je izvan sebe jer su ga pokušali otrovati kikirikijem.
‘Istrebljuju nas’, zaključim i gledam na društvenim mrežama naslove kako bježe u skloništa. Pusta obećanja, i dalje će ostati sa svojim zarazama. Konzumiraju plastiku koja uzrokuje boleštine, a onda modificiraju bojne otrove i prodaju fore da eksperimentiraju s vjetrovima. Dobro da nisu rekli da eksperimente vrše nad pornićima jer bi im povjerovali. Isus me nagradi za onu ponudu friškoga kruha i obeća mi samo splačine, toplotni udar i nemogućnost plakanja zbog dehidracije od nečega što nastaje kad okolo uvaljuješ friški kruh. To se događa samo drugima, pomislih, ali pripravna na dehidraciju. Istoga trena proradi mi osjećaj nove žeđi za koju ne treba friški kruh iz pekare. Odoh posjetiti Isusa i opet je sve bilo savršeno, ali uz upgrade.
No comments:
Post a Comment
just do it